“Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti.” (Ivan 15,5)
Često sam vidjela da Gospodnja djeca zanemaruju molitvu, 10 pogotovo tajnu molitvu; da mnogi ne pokazuju vjeru koju bi imali prednost i dužnost pokazivati, često čekajući da se pojavi osjećaj koji samo vjera može donijeti. Osjećaj nije vjera; to dvoje se razlikuje. Vjeru trebamo pokazati, a osjećaj radosti i blagoslov Bog nam treba darovati. Božja milost izlijeva se na dušu putem žive vjere i u našoj je moći da pokažemo takvu vjeru.
Istinska vjera oslanja se na obećani blagoslov i polaže pravo na njega prije nego što je ostvaren ili što smo ga osjetili. Mi vjerom moramo slati svoje molbe iza druge zavjese i vjerom se uhvatiti za obećane blagoslove i zatražiti ih kao naše. Onda trebamo vjerovati da ćemo primiti te blagoslove zato što se naša vjera uhvatila za njih, i u skladu s Riječju oni će biti naši. “Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam.” (Marko 11,24) U tome se ogleda vjera, jednostavna vjera da ćemo primiti blagoslov čak i prije nego što se ostvari. Kada se obećani blagoslov ostvari i mi uživamo u njemu, vjera je ispunjena. Međutim, mnogi smatraju da će imati veliku vjeru kad prime Duha Svetoga u obilnoj mjeri, i da ne mogu imati vjere ako ne osjećaju silu Duha. Takvi ne prave razliku između vjere i blagoslova koji dolazi vjerom.
Pravo vrijeme za pokazivanje vjere jest trenutak kada osjećamo da smo lišeni Duha. Kada se gusti oblaci tame nadviju nad umom, tada je vrijeme da dopustimo živoj vjeri da probije tamu i rastjera oblake.
Istinska vjera oslanja se na obećanja u Božjoj riječi i samo oni koji su poslušni toj Riječi mogu se držati njezinih slavnih obećanja. …
Trebamo se mnogo više moliti u tajnoj molitvi. Krist je Trs, a mi loze. I ako želimo rasti i napredovati, neprestano moramo crpsti sok i hranu iz Živog Trsa, jer odvojeni od Trsa nemamo snage. (Christian Experience and Teachings of Ellen G. White, str. 126,127)
Za razmišljanje: Ako je vjera kanal preko kojeg primam osjećaj sigurnosti, kako mogu preusmjeriti svoj život tako da donosim odluke koje nisu utemeljene na osjećajima nego na vjeri u Božja obećanja?