“Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu.” (Rimljanima 7,18)
Nijedan od apostola i proroka nikad nije tvrdio da je bez grijeha. Ljudi koji su živjeli u najvećoj Božjoj blizini, ljudi koji su bili spremni radije žrtvovati i sam život nego da namjerno učine neko loše djelo, ljudi koje je Bog nagradio božanskim prosvjetljenjem i silom, priznavali su grešnost svoje naravi. Ni najmanje se nisu oslanjali na tijelo, nisu tvrdili da imaju neku svoju pravednost, već su se potpuno oslanjali na Kristovu pravednost. Tako će biti sa svima koji gledaju na Krista.
Na svakom koraku kojim napredujemo u svojem kršćanskom iskustvu naše će se pokajanje produbljivati. Upravo onima kojima je oprostio, onima koje je priznao kao svoj narod, Gospodin kaže: “I tada ćete se spomenuti zlih putova i djela svojih, i sami ćete sebi omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih.” (Ezekiel 36,31) I ponovno naglašava: “Sklopit ću s tobom Savez svoj, i znat ćeš da sam ja Jahve, da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što učini!” (Ezekiel 16,62.63) Tada se naše usne više neće otvarati da uzdižemo sebe. Znat ćemo da je naša uspješnost jedino u Kristu. Priznanje apostola bit će i naše: “Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu.” (Rimljanima 7,18) …
U skladu je s ovim iskustvom i zapovijed: “Sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete svoje spasenje. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htijenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.” (Filipljanima 2,12.13) Bog ne traži od vas da se bojite da On neće ispuniti svoja obećanja, da će se umoriti u svojem strpljenju, da će Mu nedostati sažaljenja! Trebali biste se, zapravo, bojati da vaša volja ne odbije pokornost Kristovoj volji, da vaše naslijeđene i stečene karakterne crte ne zavladaju vašim životom! “Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htijenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.” Trebali biste se bojati da se vaša stara narav ne ispriječi između vaše duše i vašeg velikog Učitelja … da se ne oslonite na svoju snagu, da ne izvučete svoju ruku iz Kristove, da pokušate hodati svojim životnim putom bez Njegove stalne prisutnosti! (Isusove usporedbe, str. 104,105)
Za razmišljanje: Kako mogu postići da ne živim u neprestanom strahu dok ozbiljno ustrajavam na svojem spasenju?
Preporučujemo:
