Manje je više

Izdvojit ću nekoliko primjera otklanjanja komunikacijskih poteškoća. Kad bi netko pregledao mnoštvo pisanih preporuka i zahvala, možda bi učinio drukčiji izbor. Ja ću slijediti ono što mi sada izranja iz sjećanja. Moja kći mi često skreće pozornost na životnu činjenicu: “Manje je više.” Mislim da je u pravu. Ne trebam puno govoriti. Puno dobrih jela čini da se čovjek prejede i ne zna što mu je od svega dobroga bilo najbolje. Oni koji si odluče kupiti novi parfem, istodobno mogu isprobati najviše tri različita mirisa. U protivnom im se mirisi izmiješaju.

Da, nije se dobro prejesti. Tada otupe osjetila pa reagiraju promijenjeno. Nemaju dovoljno izoštren vid, ili uvid. Zahvaljujući uvidu mi možemo sagledati tuđi ili svoj problem. Kad problem razumijemo, otkrijemo i raščlanimo, donosimo odluku na koji ga način riješiti.

Možda je rješenje uvrstiti ga u svoj život, prihvatiti ga kao svoje osobno iskustvo, pomiriti se u sebi sa sobom i s drugima, nastaviti dalje živjeti mirno, ali bogatije za jednu spoznaju.

Ponekad treba razumjeti teret kojega nosimo. Možda i nije naš, ali smo ga prisvojili kao da nam pripada, i mi ga nosimo. Dopustili smo da nas zarobi pa zahvaljujući njemu, i težini koja proizlazi iz njega, ne vidimo svoje stvarno stanje. Opterećujemo druge i uporno ih nastojimo promijeniti. Pogrešna je naša percepcija.

Ima slučajeva da roditelji misle dobro i idu dobrim putem, ali dopuste da drugi preuzmu njihovu ulogu odgajanja. Pobrkane granice u odnosima česti su uzrok povređivanja. Roditelj treba uvijek biti roditelj, dijete treba biti dijete. Bračni partner je osoba s kojom smo u braku, a ne dijete ili netko drugi. Jasno, glasno i čvrsto definirani zajednički ciljevi čine da komunikacija postane dobra, ili bar bolja.

Idealan je omjer 50% primanja i 50% davanja. Djeca nam uvijek vraćaju ono što im mi dajemo. Ona odsjajuju ljubav koju su primila od roditelja. Ona vraćaju odraslima ono što su im oni dali.

Sve u životu treba rješavati po prioritetima — jedno po jedno. Trebamo razumjeti teškoću koju nosimo i osloboditi je se. Jasno, glasno i čvrsto definirani zajednički ciljevi pridonose boljoj komunikaciji. Ljubav se sastoji u dobrom postavljanju granica. Djeca uvijek vraćaju ono što su dobila od roditelja.

Prof. Gordana Cvrtila, logoped, defektolog i surdopedagog
Iz knjige Plod žive vjere, Zagreb, 2012.

Leave a Comment