“Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam — riječ je Jahvina — naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.” (Jeremija 29,11)
Vođe u Jeruzalemu poslali su uhode da nađu neki povod kako bi Krista osudili na smrt. Odgovorio je pružanjem dokaza o svojoj ljubavi prema ljudskom rodu, poštovanjem zakona i svojom silom da oslobađa od grijeha i smrti. Na ovaj im je način pružao svjedočanstvo. “Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.” (Psalam 109,5) Onaj koji je na gori dao pravilo: “Ljubite svoje neprijatelje”, i sâm je primjerom potvrdio to načelo ne vraćajući “zlo za zlo, ni uvredu za uvredu”, nego je, nasuprot, blagoslivljao (Matej 5,44; 1. Petrova 3,9).
Isti svećenici koji su osudili gubavca na progonstvo, potvrdili su njegovo ozdravljenje. Ova odluka, javno izrečena i zabilježena, bila je trajno svjedočanstvo za Krista. A kad se iscijeljeni čovjek ponovno vratio u zbor Izraelov, nakon osobnog uvjerenja svećenika da na njemu nema više ni traga od bolesti, postao je živim svjedokom za svog Dobročinitelja. Radosno je prinio svoju žrtvu i veličao Isusovo ime. Svećenici su bili osvjedočeni u Spasiteljevu božansku silu. Pružena im je prilika da upoznaju istinu i iskoriste svjetlost. Odbačena, ona bi prošla da se nikad ne vrati. Iako su mnogi odbacili svjetlost, ona ipak nije uzaludno dana. Mnoga srca, koja u određenom razdoblju nisu pokazivala nikakav znak, bila su pokrenuta. Tijekom Spasiteljeva života činilo se da Njegova misija izaziva mali odziv ljubavi kod svećenika i učitelja, ali nakon Njegova uzašašća “i mnogi su svećenici prihvaćali vjeru” (Djela 6,7).
Kristovo je djelo očišćenja ovog gubavca od strašne bolesti slika Njegova djela očišćenja duše od grijeha. Čovjek koji je došao k Isusu bio je “sav gubav”. Smrtonosni otrov gube prožeo je cijelo njegovo tijelo. Učenici su htjeli spriječiti svog Učitelja da ga dodirne, jer onaj koji se dotakne gubavca i sâm postaje nečist. Međutim, polaganjem svoje ruke na gubavca, Isus se nije oskvrnuo. Njegov dodir prenio je životodavnu silu. Gubavac se očistio. Tako je i s gubom grijeha — duboko ukorijenjenom, smrtonosnom, koju je nemoguće izliječiti ljudskom silom. (Isusov život, str. 204,205)
Za razmišljanje: Koliko je utješno znati da mi Isus, bez obzira na moj grijeh, i dalje nudi iscjeljenje, dodir koji čisti? Jesam li ga prihvatio?
Preporučujemo:
