“Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je.” (Jakov 1,5)
Nemojte misliti da je kršćanski život slobodan od kušnji. Kušnje će doći na svakog kršćanina. A i kršćanin i onaj tko ne prihvaća Krista za svojeg vođu bit će izložen kušnjama. Razlika je u tome što ovaj drugi služi tiraninu za kojega se radi vrlo naporno, dok kršćanin služi Onomu koji je umro da bi mu podario vječni život. Ne gledajmo na kušnju kao na nešto neobično, već kao na sredstvo kojim se čistimo i jačamo. “Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje”, opominje Jakov, “znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost!” (Jakov 1,2.3)
Naše more neće uvijek biti mirno. Doživjet ćemo oluje i bure. Suočavanje s poteškoćama dio je našeg odgoja, nužno za formiranje snažnog, skladnog karaktera.
U budućem ćemo životu razumjeti pojedinosti koje nas ovdje u velikoj mjeri zbunjuju. Shvatit ćemo kakvog smo moćnog Pomoćnika imali i kako su Božji anđeli bili poslani da nas čuvaju kada smo slušali savjete Božje riječi.
Svima koji Ga primaju, Krist će dati snagu da postanu Božji sinovi. On je prisutan u svakom trenutku kada nam je potrebna pomoć. Stidimo se svoje kolebljive vjere. Oni koji su svladani kušnjom mogu samo sebe kriviti zbog neuspjeha u odupiranju neprijatelju. Svi koji odluče, mogu doći Kristu i primiti pomoć koja im je potrebna.
Svijet je obavijen tamom grijeha. Sotona i njegovi anđeli ulažu sve napore u ratu protiv istine. Mi moramo primiti pomoć. Ali pomoć koja nam je potrebna neće doći od ljudi. Moramo gledati u Onoga koji je rekao: “Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. … Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.” (Matej 28,18.20)
Tu među vama stoji silni vječni Savjetnik pozivajući vas da Mu poklonite svoje povjerenje. Hoćemo li se odvratiti od Njega zbog nesigurnih ljudi, koji su kao i mi potpuno ovisni o Bogu? (Signs of the Times, 3. siječnja 1906.)
Za razmišljanje: Ako se Bog katkad koristi drugim ljudima da me posavjetuje, što mogu učiniti da se ne pouzdam u njih umjesto u Boga?