“Krist je naime, dok smo još bili slabi, umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike.” (Rimljanima 5,6)
Otkupitelj svijeta ima snagu da privuče ljude k sebi, da umiri njihova strahovanja, da rastjera njihovu tugu, da ih nadahne nadom i hrabrošću, da ih osposobi da vjeruju u Božju spremnost da ih primi zahvaljujući zaslugama božanskog Zamjenika. Kao primatelji Božje ljubavi trebamo biti vječno zahvalni što imamo Posrednika, Zagovornika u nebeskim dvorovima, koji se pred Ocem moli za nas.
Mi imamo sve što možemo tražiti da nas nadahne vjerom i povjerenjem u Boga. Kada neki kralj u zemaljskim dvorovima polaže najveću prisegu da bi uvjerio ljude u svoju istinu, on daje svoje dijete kao taoca, koje će biti oslobođeno tek kada on ispuni svoje obećanje. Međutim, pogledajte obećanje o Očevoj vjernosti, jer kada je Bog želio uvjeriti ljude u nepromjenjivost svojeg Saveza, dao je svojega Jedinorođenog Sina koji je došao na Zemlju, uzeo ljudsku narav ne samo u kratkom razdoblju svojeg života, već je tu narav zadržao u nebeskim dvorovima kao vječni zalog Božje vjernosti. O, dubino bogatstva mudrosti i ljubavi Božje! “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo.” (1. Ivanova 3,1)
Vjerom u Krista postajemo članovi kraljevske obitelji, baštinici Božji i subaštinici Isusa Krista. U Kristu mi smo jedno. I kada pogledamo na Golgotu i vidimo kraljevskog Stradalnika koji u ljudskoj naravi nosi zakonsku kletvu umjesto nas, svaka etnička podjela i sve razlike nestaju, sve počasti položaja, sve klasne oholosti se gube.
Svjetlo koje je s Božjeg prijestolja obasjalo križ na Golgoti zauvijek je označilo kraj ljudskog razdvajanja između klasa i rasa. Pripadnici svih klasa postaju članovi jedne obitelji, djeca nebeskog Vladara, ne zahvaljujući nekoj zemaljskoj sili, već ljubavi Boga koji je dao Isusa da živi u siromaštvu, nevoljama i poniženju, da umre sramnom smrću u agoniji kako bi mnoštvo sinova i kćeri mogao dovesti u slavu. (Selected Messages, sv. 1, str. 258)
Za razmišljanje: Kako mogu pomoći da podijeljene ljude dovedem ujedinjujućem podnožju križa u svijetu u kojem su razlike često izvor napetosti?