“Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!” (Psalam 44,27)
Kako su bila savršeno jasna Izaijina proročanstva o Kristovom stradanju i smrti: “Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno?” pita prorok. “Kome se otkri ruka Jahvina? Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zaglédali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.
A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna — radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.
Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio.
A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. Ko jagnje na klanje odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova na smrt ga izbiše.” (Izaija 53,1-8)
Čak je i način Njegove smrti bio prorečen. Kao što je mjedena zmija bila podignuta u pustinji, tako je i Otkupitelj koji je došao bio podignut, “da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (Ivan 3,16).
“Ako li ga tko upita: ‘Kakve su ti to rane po tijelu?’ on će odgovoriti: ‘Izranjen sam kod prijateljâ.’” (Zaharija 13,6)
“Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit su mu usta laži izustila. Ali se Jahvi svidje da ga pritisne bolima.” (Izaija 53,9.10)
Ali Onaj koji je trebao umrijeti od ruku zlih ljudi, trebao je uskrsnuti kao pobjednik nad grijehom i grobom. (Djela apostolska, str. 142)
Za razmišljanje: Odgovara li moja odluka da prihvatim Kristovu žrtvu prinesenu za mene Njegovoj odluci da me spasi?