“Jer ne siđoh s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.” (Ivan 6,38)
Zar ne možemo prosuđivati od uzroka do posljedica? Zar ne možemo vidjeti da zbog naše lijenosti u trgovanju Gospodnjim dobrima, zbog naše sebičnosti koja se ogleda u tome što Mu ne vraćamo Njegov dio, Njegovo djelo nazaduje?
Kada je Krist pobjedonosno ušao u Jeruzalem, odobravanje mnoštva bilo je na vrhuncu. Na usnama mnoštva počivala je riječ hosana, ali Spasitelj nije osjećao nikakvu radost. Promatrao je grad i plakao nad njim govoreći: “Kad bi i ti u ovaj dan priznao ono što ti je za mir! Ali je sada sakriveno tvojim očima.” (Luka 19,42) Vidio je da će tisuće i tisuće ubrzo biti uključene u strašno razaranje osuđenog grada. Koliko su duboki Njegovi osjećaji morali biti dok je razmišljao o narodu koji je skovao vlastite okove, zapečatio svoju sudbinu, oko kojega se nadvio oblak Gospodnjeg gnjeva. “Vi ste prkosno odbacili sve moje molbe”, rekao je On. “Stalno iznova odvraćao sam strijele pravde. S ljubavlju sam čekao na vaše pokajanje i žaljenje. Podnosio sam vas kao što čovjek podnosi svojeg sina koji mu služi. Ali vi niste željeli doći k meni i živjeti.”
Međutim, Kristove suze nisu bile prolivene samo za Jeruzalemom. Plakao je pri pomisli na strašnu kaznu koja će pogoditi nepokajani svijet. On se i dalje strpljivo i s ljubavlju zalaže za spasenje grešnika. Zar božanski Glasnik ne kuca na vrata srca želeći ući? Zar se Duh ne bori s grešnicima? Zar Krist nije pozvao duše bolesne od grijeha da sjednu kraj Njegovih nogu i uče od Njega, da ponesu Njegov jaram pokornosti i poslušnosti? Zar On nije prešao zemlju uzduž i poprijeko šireći blagoslove na svojem putu? Njegovo strpljenje se ne smanjuje, Njegova ljubav ne slabi. Poslušajte Njegov glas koji se obraća slabima, umornima i bespomoćnima: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama.” (Matej 11,28.29) Zar nećete dopustiti da milost omekša kameno srce? (Review and Herald, 3. prosinca 1901.)
Za razmišljanje: Koliko je nježno Isusovo srce? Čujem li dok kuca na vrata mojega srca?