“Kao Pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju, i brižljivo njeguje dojilice.” (Izaija 40,11)
Krist je primijenio ova proročanstva na sebe i pokazao suprotnost između svojeg karaktera i karaktera izraelskih vođa. Farizeji su upravo otjerali jednoga iz tora jer se usudio svjedočiti o Kristovoj moći. Oni su otjerali jednu dušu koju je pravi Pastir privlačio k sebi. Ovim su pokazali kako ne poznaju zadaću što im je povjerena te kako su nedostojni povjerenja da se nazivaju pastiri stada. Isus je sada razlučio njih i dobrog Pastira i pokazao na sebe kao na stvarnog čuvara Gospodnjeg stada. Pa ipak, prije nego što je to učinio, govorio je o sebi primjenjujući drugu sliku.
On je rekao: “Tko u ovčinjak ne ulazi na vrata, već se uspinje na drugome mjestu, on je lopov i razbojnik. Tko ulazi na vrata, on je pastir ovaca.” (Ivan 10,1.2) Farizeji nisu razabrali da su ove riječi izgovorene protiv njih. Pošto su o njihovu značenju prosuđivali u svojim srcima, Isus im je otvoreno rekao: “Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se; on će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti. Lopov ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uništi. Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju.” (Ivan 1,10)
Krist je vrata Božjeg tora. Kroz ova vrata sva Njegova djeca, od najranijih vremena, nalazila su ulaz. U Kristu, kao što je to prikazano u slikama, kao što je naviješteno u simbolima, kao što je jasno pokazano u proročkim objavama, kao što je otkriveno u poukama Njegovim učenicima i u čudima što ih je činio za sinove ljudske, gledali su “Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta” (Ivan 1,29), i kroz Njega su dovedeni u tor Njegove milosti. …
Farizeji nisu ušli na ta vrata. Oni su se uvukli u tor nekim drugim putom, a ne kroz Krista, i nisu izvršavali djelo pravog Pastira. (Isusov život, str. 393)
Za razmišljanje: Ako je Isus vrata tora Božjeg stada, kakva je moja uloga kao potpastira koji radi za Njega i s Njim?