“Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!” (2. Samuelova 22,47)
Tvoja sam pisma pročitala sa zanimanjem i suosjećanjem. Kažem ti da tvoj sin sada treba oca više nego što ga je ikada trebao. On je pogriješio, ti to znaš i on znade da znaš, stoga će riječi koje bi mu sa sigurnošću mogao reći u njegovoj nevinosti, i koje ne bi imale nikakve loše posljedice, sada izgledati neljubazne i biti oštre poput noža. … Znam da roditelji osjećaju sramotu zbog grijeha djeteta koje ih je jako osramotilo, no ranjava li to i para srce zemaljskog roditelja više nego što mi kao Božja djeca ranjavamo našega nebeskog Roditelja koji nam je dao i još nam uvijek daje svoju ljubav, pozivajući nas na obraćenje od grijeha i prijestupa kako bi nam oprostio prekršaje?
Sada mu nemoj uskratiti svoju ljubav. Ljubav i suosjećanje potrebno mu je više nego ikada prije. Dok drugi hladno gledaju i stvaraju najgore predodžbe o krivim postupcima tvojega sina, ne bi li otac i majka s nježnim sažaljenjem trebali voditi njegove korake na siguran put? Narav grijeha tvojega sina nije mi poznata, no sigurna sam kad kažem: bez obzira na to kakvi oni bili, neka te nijedna primjedba s ljudskih usana, niti prisila ljudskih postupaka onih koji misle da čine pravdu, ne navede na postupak koji će tvoj sin protumačiti da se osjećaš previše posramljenim i poniženim da bi on ikada više povratio tvoje povjerenje, a ti zaboravio njegove prijestupe. Ne dopusti da išta bude uzrokom gubitka nade niti prestanka tvoje ljubavi prema njemu i blagosti. Upravo stoga što griješi, on te treba, i želi oca i majku koji će mu pomoći u oporavljanju od Sotoninih zamki. Drži ga čvrsto vjerom i ljubavlju te prioni za suosjećajnog Otkupitelja, ne zaboravljajući da postoji Onaj koji se za njega zanima čak i više od tebe. …
Ne govori obeshrabreno i beznadno. Govori hrabro. Reci mu da se može iskupiti, a da ćete mu vi, otac i majka, pomoći kako bi uz pomoć odozgo postavio svoje noge na čvrstu Stijenu, Isusa Krista, te u Njemu našao sigurnu potporu i pouzdanu snagu. (Odgovorno roditeljstvo, str. 224,225)
Za razmišljanje: Zašto Božje milosrđe i milost nikada ne trebam prihvatiti kao nešto što se samo po sebi razumije?