“Stražari odgovoriše: ‘Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek!’” (Ivan 7,46)
Nakon rukopoloženja učenika, Krist je održao Govor na gori. Ovaj govor bio je upućen ljudskom rodu da mu bude zakon o dužnostima i svjetlo s Neba, nada i utjeha u očaju. On je nebeski blagoslov svijetu — glas s Božjeg prijestolja. Propovjednik nad propovjednicima, najveći Učitelj, ovdje izgovara riječi kojima Ga je nadahnuo Otac. On je Vječna Mudrost, koja je bila s Ocem prije nego što je svijet stvoren. On poznaje Oca jer je jedno s Njim.
Blaženstva su Kristov pozdrav upućen ne samo onima koji vjeruju, već cijeloj ljudskoj obitelji. Kao da je na trenutak zaboravio da se ne nalazi na Nebu, već na ovom svijetu i poslužio se pozdravom uobičajenim u svijetu svjetla. Blagoslovi su tekli s Njegovih usana kao životvorna struja koja je iznenada potekla iz dugo zapečaćenog izvora.
Krist nas ne ostavlja u nedoumici kada su u pitanju karakterne osobine koje će uvijek priznavati i blagoslivljati. On se od slavoljubivih miljenika ovoga svijeta okrenuo onima koje je svijet odbacio, proglašavajući blagoslovljenima sve koji prime Njegovo svjetlo i život. On u svoje zaštitničko naručje poziva siromašne duhom, krotke, smjerne, žalosne, prezrene i prognane govoreći: “Dođite k meni … i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11,28)
Krist može promatrati jad ovoga svijeta bez ijedne sjenke tuge što je stvorio čovjeka. On u ljudskom srcu vidi više nego samo grijeh, više nego samo jad. U svojoj beskrajnoj mudrosti i ljubavi, vidi čovjekove mogućnosti i visine koje može dosegnuti. Iako su ljudska bića zloupotrijebila blagoslove koje su primila i uništila svoje od Boga dano dostojanstvo, On zna da će Stvoritelj biti proslavljen njihovim otkupljenjem.
Ovaj nam govor pokazuje kako mi trebamo propovijedati. Kakve je boli Krist podnio da tajne ne budu više tajne, već jasne, jednostavne istine! U Njegovim poukama nema ničega nejasnog, ničega što se teško može shvatiti.
“Zatim otvori usta svoja i poče ih ovako učiti.” (Matej 5,2) Njegove riječi nisu bile izgovorene šapatom, niti grubo i neprijazno. Njegov glas kao da je potekao s Božjeg prijestolja. Govorio je jasno i glasno, sa svečanom, uvjerljivom snagom. (Letter 96, 1902.)
Za razmišljanje: Što mogu naučiti iz načina na koji Isus objavljuje istinu?