Uz Svjetski dan knjige
Nekad se govorilo: “Onaj tko ne zna čitati, slijep je kraj zdravih očiju.”
Ili: “Dan u kojem ništa nisi pročitao, izgubljen je dan.”
Ili, “Reci mi što čitaš, pa ću ti reći tko si.”
Američki književnik Mark Twain je napisao: “Tko zna čitati, a ne čita, gori je od onoga tko ne zna čitati.”
Neki oštroumni novinar je rekao: “Što nije zapisano, nije postojalo.”
Pisanje i čitanje je golemi ljudski pronalazak koji je izvršio nemjerljiv utjecaj na čovječanstvo. Pisanje (i knjige) spasilo je veliki dio znanja o povijesti i ljudskim postignućima. Knjiga se uspijeva održati uz sve druge najsuvremenije medije. I održat će se. No, suvremeni mediji (posebice elektronički) guraju knjigu u treći plan. U svijetu se sve manje čita. Neki čitaju samo SMS poruke s mobilnih telefona. Nažalost, u Hrvatskoj su statistički podaci o čitanju knjiga porazni. Malo se čita. Nakladnici se trude pronaći načine kada, gdje, što i kako reklamirati i doći do čitatelja. Naravno, važno je da su sadržaji knjiga takvi da vode k dobru.
Mnoge su knjige postale uspješnice i čak međunarodne uspješnice. Ali ima takvih koji ne znaju da je samo jedna među njima dobila naziv Knjiga nad knjigama. To je Biblija ili Sveto pismo. Narod u kojem je nastala dobio je naziv narod Knjige. Potukla je sve rekorde i nastavlja svake godine izlaziti u milijunskim nakladama na preko 2.200 jezika. Zanimljivo je da je ta najstarija knjiga na svijetu ujedno i prva tiskana knjiga, otisnuta u tiskari Johannesa Gutemberga, 1455. godine u Mainzu u Njemačkoj. Ona je izvršila najveći utjecaj na dobro u cijelom svijetu. Najviše su je dosad napadali nemilosrdni kritičari, ali se održala, kao i njezina božanska poruka.
Pronalaskom skrivene knjižnice u Kumranu u Izraelu, 1947. godine (svitci s Mrtvog mora) i zahvaljujući profesionalnim prepisivačima od prije 2.000 godina, sačuvano je na stotine primjeraka biblijskih knjiga koje su današnjem čovjeku dokazale istinitost Biblije i njezinu nepromijenjenost kroz vjekove. Onima koji je čitaju, njezina poruka pruža blaga neprocjenjive vrijednosti.
Knjiga za nas nema vrijednosti (osim arheološke i povijesne) ako je ne čitamo. Kad čitamo, knjiga nam prenosi znanje, oblikuje našu osobnost i kulturu uopće.
Tako u jednoj knjizi piše:
“Najveća potreba svijeta je potreba za ljudima
– ljudima koji se ne daju ni kupiti ni prodati,
– ljudima koji su u dubini svoje duše pošteni i časni,
– ljudima koji se ne boje grijeh nazvati njegovim pravim imenom,
– ljudima čija je savjest vjerna dužnosti kao magnetska igla polu,
– ljudima koji će stajati na strani pravednosti makar se nebo srušilo.”[1]
Dakle, nije samo važno čitati! Isto je toliko važno i što čitati! Valja načiniti najstroži odabir kad odlučujemo što ćemo čitati. Posebno valja biti obazriv kad odabiremo što ćemo dati djeci da čitaju. Dobra poruka za odabir sadržaja za čitanje trebala bi nas usmjeravat: “Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima!”[2] i “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.”[3]
“Čitanje bi trebalo imati za cilj da pripremi naše tjelesne, umne i duhovne sposobnosti za što savršenije ispunjavanje svih životnih dužnosti. Snaga, izdržljivost i aktivnost mozga smanjuju se ili povećavaju prema tome kako ih upotrebljavamo. Um trebamo podčiniti disciplini kako bi se sve njegove moći skladno razvijale. … Naše misli su onakve kakva je hrana koju dajemo našem umu.”[4]
Budući da su sadržaji i poruke knjiga koje čitamo hrana za naš um i dušu, a život je kratak, trebamo odabrati i čitati samo najkvalitetnije knjige. Oni koji čitaju dobro štivo i oduševljeni su njim, preporučit će ga i drugima za čitanje.
Tako će i Svjetski dan knjige, popularizirajući knjigu kao medij i upozoravajući na nju, uspješnije postići svoju svrhu. Knjiga može biti odličan poklon. Čak i u doba elektroničkih medija.
Mr. sc. Ivan Đidara