“U srce pohranih riječ tvoju, da protiv tebe ne sagriješim.” (Psalam 119,11)
U propisima svojega svetog Zakona Bog je dao savršeno pravilo za život. On je objavio da će ovaj Zakon, u kojemu se ne može promijeniti nijedna jota ili kovrčica, do svršetka vremena zadržati zahtjeve u odnosu na ljudska bića. Krist je došao uveličati i proslaviti Zakon. On je pokazao da je utemeljen na širokoj osnovi ljubavi prema Bogu i prema čovjeku i da je poslušnost svim njegovim propisima čovjekova dužnost. On je u svojem vlastitom životu dao primjer poslušnosti Božjem zakonu. U Govoru na gori pokazao je kako Njegovi zahtjevi obuhvaćaju više od vanjskih postupaka i uzimaju u obzir misli i nakane srca.
Ako ljudi poslušaju Zakon, on ih navodi da se odreknu “bezbožnosti i svjetskih požuda“ i da žive “umjereno, pravedno i pobožno u ovome svijetu” (Titu 2,12). Ali neprijatelj svake pravednosti zarobio je ovaj svijet i naveo muškarce i žene na neposlušnost Zakonu. Kako je Pavao pretkazao, mnogi su se odvratili od jasnih, ozbiljnih istina Božje riječi i izabrali učitelje koji im iznose milozvučne bajke. Mnogi propovjednici i drugi ljudi nogama gaze Božje zapovijedi. Tako se vrijeđa Stvoritelj svijeta, a Sotona se trijumfalno smije uspjelom planu.
Sve veći prijezir prema Božjem zakonu izaziva sve veću odbojnost prema vjeri, sve veću oholost, ljubav prema zadovoljstvima, neposluh roditeljima i popuštanje sebi; a ljudi koji razmišljaju, svuda zabrinuto pitaju: Što učiniti da se isprave ova zabrinjavajuća zla? Odgovor nalazimo u Pavlovim savjetima upućenim Timoteju: “Propovijedaj Riječ!” U Bibliji nalazimo jedina sigurna načela djelovanja. Ona je prijepis Božje volje, izraz božanske mudrosti. Ona ljudskom razumu razjašnjava velike životne probleme i svima koji poštuju njezine propise pokazat će se kao siguran vodič koji će ih sačuvati da svoj život ne utroše u pogrešno usmjerene napore.
Bog je objavio svoju volju i za čovjeka je nerazumno sumnjati u ono što je sišlo s Njegovih usana. Nakon što je progovorila Beskonačna Mudrost, nema sumnjivih pitanja koja bi čovjek trebao riješiti, nema kolebljivih mogućnosti kojima bi se trebao prilagoditi. Sve što se od njega očekuje jest otvoreno, ozbiljno slaganje s objavljenom Božjom voljom. Poslušnost je najuzvišeniji nalog razuma i savjesti. (Djela apostolska, str. 318,319)