“I propovijedanjem Isusa Krista, po objavi Tajne sakrivene od vječnosti.” (Rimljanima 16,25b)
Plan za naše spasenje nije bila naknadna misao, plan načinjen nakon Adamovog pada. On je bio otkrivenje “po objavi Tajne sakrivene od vječnosti” (Rimljanima 16,25). On je objava načela koja su od vječnosti bila temelj Božjeg prijestolja. Od samog početka Bog Otac i Krist znali su za Sotonin otpad i čovjekov pad izazvan djelovanjem prijevarne sile odmetnika. Bog nije uzročnik postojanja grijeha, ali je unaprijed vidio njegovo postojanje osiguravajući sredstvo kojim će se suprotstaviti ovoj strašnoj mogućnosti. Njegova ljubav prema svijetu bila je tako velika da se On zavjetovao dati svojega jedinorođenog Sina “da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (Ivan 3,16). …
To je bila dobrovoljna žrtva. Isus je mogao ostati kraj svojega Oca. On je mogao zadržati slavu Neba i poštovanje anđela. Ali On je izabrao vratiti žezlo u Očeve ruke i sići s prijestolja svemira kako bi mogao donijeti svjetlost onima koji su u mraku i život onima koji ginu.
Prije oko dvije tisuće godina s Neba, s Božjega prijestolja, čuo se glas tajanstvena značenja: “Zato, ulazeći u svijet (Krist) veli: Ni žrtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo… Evo, dolazim — o meni je naime u svitku, to jest knjizi, pisano — da činim, Bože, volju tvoju.” (Hebrejima 10,5–7) U ovim je riječima objavljeno ispunjenje cilja koji je bio sakriven od vječnih vremena. Krist je bio spreman doći na naš svijet i utjeloviti se. On kaže: “Ali si mi pripremio tijelo.” Da se pojavio u slavi koju je imao zajedno s Ocem prije postanka svijeta, mi ne bismo mogli podnijeti svjetlost Njegove nazočnosti. Kako bismo je mogli promatrati a da ne poginemo, otkrivenje Njegove slave bilo je prigušeno. Njegova božanska narav bila je obavijena ljudskom — nevidljiva slava bila je u vidljivom ljudskom obličju. …
Tako je Krist postavio svoj šator usred našeg ljudskog tabora. On je razapeo svoj šator kraj naših šatora, da bi mogao prebivati među nama i upoznati nas sa svojim božanskim karakterom i životom. (Isusov život, str. 9—11)