“I što je neprijeporno, velika je tajna pobožnosti: Bog bi očitovan u tijelu.” (1. Timoteju 3,16 — Varaždinska Biblija)
Svojim životom i smrću Krist je postigao više od same obnove onoga što je bilo razoreno grijehom. Sotonina je namjera bila da prouzroči vječnu razdvojenost Boga i čovjeka; ali mi smo se u Kristu mnogo prisnije sjedinili s Bogom nego što bi to bilo da nikada nismo pali. Time što je uzeo našu narav, Spasitelj se povezao s čovječanstvom vezom koja se neće nikada raskinuti. On je povezan s nama kroz svu vječnost. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog sina.” (Ivan 3,16) On Ga je dao ne samo da ponese naše grijehe i umre kao naša žrtva; On Ga je dao palom rodu. Da bi nas uvjerio u nepromjenjivost svoje odluke o miru, Bog je dao svojega jedinorođenoga Sina da postane član ljudskog roda, da zauvijek zadrži svoju ljudsku narav. To je zalog da će Bog ispuniti svoju Riječ. … Bog je usvojio ljudsku narav u osobi svojega Sina i prenio je u najviše Nebo. “Sin Čovječji” dijeli prijestolje svemira. … Ja Jesam Posrednik je između Boga i čovječanstva koji polaže svoje ruke na oboje. Onaj koji je “svet, nevin, neokaljan, sasvim različit od grešnika” ne stidi se nazvati nas braćom (Hebrejima 7,26; 2,11). U Kristu su međusobno povezane zemaljska i nebeska obitelj. Proslavljeni Krist je naš brat. Nebo je obavijeno ljudskom naravi, a ljudsko je privijeno nagradi Bezgranične ljubavi. …
Samopožrtvovnošću ljubavi stanovnici Neba i Zemlje povezani su neraskidivim vezama sa svojim Stvoriteljem.
Djelo otkupljenja bit će dovršeno. Na mjestu na kome je grijeh obilovao, Božja se milost još više umnožila. Sama Zemlja, to polje za koje Sotona kaže da pripada njemu, ne samo da će biti izbavljena, već i uzvišena. Naš mali svijet pod prokletstvom grijeha, jedina tamna mrlja u Božjem veličanstvenom stvaranju, bit će poštovan više od svih ostalih svjetova u Njegovom svemiru. Ovdje, gdje je Božji Sin prebivao u ljudskom tijelu, gdje je Kralj slave živio, patio i umro — ovdje će, kad On sve bude učinio novim, Božje Svetište biti s ljudima i “On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sam, Bog bit će s njima” (Otkrivenje 21,3). I kroz beskrajne vjekove, dok spašeni budu hodili u svjetlosti samoga Boga, oni će Ga hvaliti za Njegov neizrecivi Dar, za — Emanuela, “Bog je s nama”. (Isusov život, str. 13,14)