“Ni ja te — reče Isus — ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više.” (Ivan 8,11)
Božji ideal za Njegovu djecu uzvišeniji je od najuzvišenije misli koju ljudski um može dosegnuti. “Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Matej 5,48) Ova zapovijed je i obećanje. Plan spasenja podrazumijeva naše cjelovito oslobođenje od sotonske sile. Skrušenu dušu Krist uvijek odvaja od grijeha. On je došao raskopati djela đavolja i pobrinuo se da Duh Sveti bude darovan svakoj duši koja se kaje, da bi je sačuvao od grešnosti.
Sredstvo kojim nas kušač navodi na zlo ne smije se smatrati izgovorom za neko zlo djelo. Sotona se raduje kad čuje da oni koji se nazivaju Kristovim sljedbenicima opravdavaju izobličenost svojega karaktera. Ta opravdanja, zapravo, vode u grijeh. Za grijeh ne postoji opravdanje. Sveti karakter, život sličan Isusu dostupan je svakom Božjem djetetu koje se kaje i vjeruje.
Ideal kršćanskog karaktera je sličnost Kristu. Kao što je Sin Čovječji bio savršen u svojem životu, tako i Njegovi sljedbenici trebaju biti savršeni u svojem životu. Isus je u svemu bio kao Njegova braća. On je postao tijelo, kao što smo i mi. On je bio gladan, žedan i umoran. Svoj život održavao je hranom i osvježavao snom. Dijelio je čovjekovu sudbinu, premda je bio bezgrešni Božji Sin. Bio je Bog u tijelu. Njegov karakter treba postati naš. Gospodin kaže o onima koji u Njega vjeruju: “Stanovat ću među njima i među njima hodati. Ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod.” (2. Korinćanima 6,16)
Ljestve što ih je Jakov vidio, čiji je donji dio počivao na zemlji, a vrh dopirao do nebeskih vrata, do samog praga slave, jesu zapravo Krist. Da te ljestve samo za jednu prečku nisu dospjele dodirnuti zemlju, bili bismo izgubljeni. Međutim, Isus je sišao do nas tamo gdje smo se nalazili. On je uzeo našu narav i pobijedio, da bismo i mi, uzimajući Njegovu narav, mogli pobijediti. Postavljen “u obličju grešnog tijela” (Rimljanima 8,3) živio je bezgrešnim životom. Sada se svojom božanskom naravi drži nebeskoga prijestolja, svojom ljudskom naravi dopire do nas. On nam nalaže da vjerom u Njega dosegnemo slavu Božjeg karaktera. Stoga moramo biti savršeni kao što je savršen Otac nebeski. (Isusov život, str, 246,247)