“Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina.” (Ivan 17,17)
Lažne teorije o posvećenju, koje se javljaju i zbog zanemarivanja ili odbacivanja božanskog Zakona, zauzimaju značajno mjesto u današnjim vjerskim pokretima. Ove su teorije lažne po učenju i opasne po svojim praktičnim rezultatima, a činjenica što nailaze na opće prihvaćanje još više ističe potrebu da svi trebaju jasno razumjeti što o ovome uči Sveto pismo.
Pravo posvećenje biblijski je nauk. U svojem pismu upućenom crkvi u Solunu apostol Pavao kaže: “Ovo je, naime, volja Božja: vaše posvećenje.” A onda moli: “A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti.” (1. Solunjanima 4,3; 5,23) Biblija jasno uči što je posvećenje i kako se ono postiže. Spasitelj je molio za svoje učenike: “Posveti ih istinom svojom; tvoja je riječ istina.” (Ivan 17,17.19) A Pavao uči da vjernici trebaju biti posvećeni Duhom Svetim (Rimljanima 15,16). Koja je zadaća Duha Svetoga? Isus je rekao učenicima: “A kad dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu.” (Ivan 16,13) Psalmist kaže: “Sve tvoje zapovijedi istina su sama.” (Psalam 119,86) Ljudima se Božjom riječju i Duhom otkrivaju velika načela pravednosti sadržana u Njegovom Zakonu. Budući da je Božja zapovijed “sveta, i pravedna, i dobra”, i da je odraz božanskog savršenstva, i karakter oblikovan poslušnošću tom Zakonu bit će svet. Krist je savršen primjer takvog karaktera. On kaže: “Kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog. … Jer ja uvijek činim što je njemu ugodno.” (Ivan 15,10; 8,29) Kristovi sljedbenici moraju postati slični Njemu — da Božjom milošću izgrade karakter u skladu s načelima Njegovog svetog Zakona. To je biblijsko posvećenje.
Ovo se djelo može izvršiti samo vjerom u Krista, silom Božjeg Duha u nama. Pavao savjetuje vjernima: “Sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete svoje spasenje. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htijenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.” (Filipljanima 2,12.13) Kršćanin će osjetiti poticaje na grijeh, ali će se protiv njega stalno boriti. Upravo tu je potrebna Kristova pomoć. Ljudska se slabost udružuje s božanskom snagom i vjera kliče: “Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našemu Gospodinu Isusu Kristu.” (1. Korinćanima 15,57) (Veliki sukob, str. 371,372)