“A ja sam daleko od toga da se ičim ponosim, osim križem Gospodina našega Isusa Krista.” (Galaćanima 6,14)
Kod onih koji žive u sjeni križa na Golgoti nema samouzvisivanja i hvalisavih tvrdnji da su bez grijeha. Svjesni su da je njihov grijeh prouzročio agoniju koja je slomila srce Božjeg Sina i ta će ih pomisao voditi dubokoj poniznosti. Oni koji su najbliskiji Isusu najjasnije prepoznaju slabost i grešnost čovječanstva, a njihova jedina nada počiva u zasluzi raspetog i uskrslog Spasitelja.
Lažne teorije o posvećenju, koje se javljaju i zbog zanemarivanja ili odbacivanja božanskog Zakona, zauzimaju značajno mjesto u današnjim vjerskim pokretima. Ove su teorije lažne po učenju i opasne po svojim praktičnim rezultatima, a činjenica što nailaze na opće prihvaćanje još više ističe potrebu da svi trebaju jasno razumjeti što o ovome uči Sveto pismo.
Posvećenje koje postaje sve popularnije u kršćanskom svijetu prožima duh samouzvišenja i prijezira prema Božjem zakonu, pa je ono strano biblijskoj vjeri. Njegovi zagovornici uče da je posvećenje trenutačan čin kojim, isključivo vjerom, postižu savršenu svetost. “Samo vjeruj”, kažu, “i primit ćeš blagoslov.” Smatra se da primatelj sa svoje strane nema potrebe ulagati daljnji napor. A u isto vrijeme poriču autoritet Božjem zakonu i tvrde da su oslobođeni obveze vršiti zapovijedi. Mogu li, pitamo se, ljudi biti sveti, suglasni s Božjom voljom i karakterom, a neusklađeni s načelima koja su izraz Njegove naravi i volje i koja pokazuju što je Njemu ugodno?
Želja za lakom religijom koja ne zahtijeva napor, samoodricanje ni napuštanje ludosti svijeta, učinila je nauk o vjeri, isključivo vjeri, popularnim učenjem. Ali što kaže Božja riječ? … Svjedočanstvo Božje riječi protivi se ovom obmanjujućem učenju o vjeri bez djela. Vjera koja ne ispunjava uvjete pod kojima je zajamčeno milosrđe nije vjera, već drskost, jer se prava vjera temelji na obećanjima i propisima Svetoga pisma.
Neka se nitko ne vara vjerujući da može postati svet ako hotimično krši jedan od Božjih zahtjeva. Svjesno počinjen grijeh utišava glas Duha Svetoga i odvaja dušu od Boga. … Mi ne možemo nikome pripisati svetost ako ga ne usporedimo s jedinim Božjim mjerilom svetosti na Nebu i na Zemlji. (Veliki sukob, str. 373,374)