“Jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina.” (Rimljanima 8,29)
Mnogi griješe kad pokušavaju do tančina odrediti razliku između opravdanja i posvećenja. U određenju tih dvaju izraza oni često unose osobne ideje i nagađanja. Ali zašto bismo uopće pokušavali biti precizniji od Nadahnuća kada je riječ o najvažnijim pitanjima u vezi s opravdanjem vjerom? Zašto bismo pokušavali razjasniti svaku sitnu pojedinost kao da spasenje duše ovisi o preciznom razumijevanju tog pitanja? Ne mogu svi sagledati prilike na isti način. U opasnosti ste da od atoma pravite svijet, a od svijeta atom.
Kada pokajani grešnici, skrušeni pred Bogom, proniknu u žrtvu koju je Krist prinio za njih, i prihvate je kao svoju jedinu nadu za ovaj i budući život, njihovi grijesi bivaju oprošteni. To je opravdanje vjerom. Svaka duša koja vjeruje mora svoju volju u potpunosti uskladiti s Božjom i ostati u stanju poniznosti i pokajanja, pokazati vjeru u Otkupiteljeve zasluge i napredovati iz snage u snagu, iz slave u slavu.
Oprost i opravdanje jedno je te isto …
Opravdanje je suprotno osudi. Božja bezgranična milost upućena je onima koji su je potpuno nedostojni. On oprašta prijestupe i grijehe zahvaljujući Isusu koji je postao Žrtva pomirnica za naše grijehe. Vjerom u Krista grešnik zadobiva Božju naklonost i snažnu nadu u vječni život.
Davidu je grijeh oprošten zato što je svoje srce ponizio pred Bogom u pokajanju i skrušenosti duše, i što je povjerovao da će Božje obećanje o oprostu biti ispunjeno. On je priznao svoj grijeh, pokajao se i doživio obnovljenje. U zanosu zbog sigurnosti oprosta uzviknuo je: “Blago onome komu su prijestupi oprošteni i čiji su grijesi pokriveni. Blago onome koji Bogu nije kriv, koji svoj grijeh ne mora skrivati.” (Psalam 32,1.2 — Suvremeni hrvatski prijevod) Blagoslov dolazi nakon oprosta. Oprost dolazi od vjere da je grijeh koji smo priznali i za koji se kajemo ponio veliki Nositelj grijeha. Prema tomu, od Krista dolaze svi naši blagoslovi. Njegova smrt je otkupiteljska žrtva za naše grijehe. Po Njemu primamo Božju milost i naklonost. On je, dakle, Začetnik, Autor i Završitelj naše vjere. (Manuscript Releases, sv. 9, str. 300—302)