“Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu.” (1. Korinćanima 15,57)
Onima koji vjeruju Krist je siguran Temelj. To su oni koji padaju na Stijenu i razbijaju se. Ovdje je prikazano podčinjavanje Kristu i vjera u Njega. Pasti na Stijenu i razbiti se znači odreći se svoje samopravednosti i dječjom poniznošću zidati na Kristu kao svojem Temelju.
Na ovom Živom Kamenu mogu zidati podjednako i Židovi i neznabošci. On je dovoljno prostran za sve i dovoljno jak da podnese težinu i teret cijeloga svijeta. Vezom s Kristom, Živim Kamenom, svi koji zidaju na ovom Temelju postaju živo kamenje. Mnogi su ljudi svojim osobnim nastojanjima istesani, uglačani i uljepšani, ali ne mogu postati “živo kamenje” zato što nisu povezani s Kristom. Bez Kristovog života u nama ne možemo se oduprijeti burama kušnji. Naša vječna sigurnost ovisi o našem zidanju na sigurnom temelju. Mnogi danas zidaju na temeljima koji nisu ispitani. Kad padne kiša, razbjesni se oluja i bujice nadođu, njihova će kuća pasti zato što nije utemeljena na Vječnoj Stijeni, glavnom ugaonom Kamenu — Isusu Kristu. Onima koji “ne vjeruju Riječi”, Krist je stijena spoticanja. Ali “kamen koji su odbacili graditelji — upravo taj — postao je ugaonim kamenom”. Kao i odbačeni kamen, Krist je u svojoj zemaljskoj misiji bio zanemarivan i zlostavljan. On “prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama … prezren bješe, odvrgnut” (Izaija 53,3). Ali približilo se vrijeme Njegovog proslavljanja. Uskrsnućem iz mrtvih On će biti proglašen “Sin Božji, sa svom vlašću” (Rimljanima 1,4). Prigodom svojeg drugog dolaska On će se otkriti kao Gospodar Neba i Zemlje. Oni koji su se sada pripremali da Ga razapnu priznat će Njegovu veličinu. Pred svemirom će odbačeni Kamen postati Temeljac. …
Tako će to biti i u veliki posljednji Dan, kad će osuda biti izrečena svima koji su odbacili Božju milost. Krist, njihova Stijena sablazni, tada će im se učiniti kao brdo osvete. (Isusov život, str. 491,492)