“Ja molim za njih. Ne molim za svijet, već za one koje si mi dao, jer su tvoji.” (Ivan 17,9)
Jedina zaštita protiv zla jest da se Krist nastani u srcu vjerom u Njegovu pravednost. Kušnja ima moć nad nama upravo zato što u našem srcu postoji sebičnost. Ali kad promatramo veliku Božju ljubav, sebičnost nam je tako odurna i mrska da je želimo izbaciti iz duše. Dok Duh Sveti veliča Krista, naše srce se smekšava i postaje pokorno, kušnja gubi moć, a Kristova milost preobražava karakter.
Krist nikad neće napustiti dušu za koju je umro. Čovjek Ga može ostaviti i podleći kušnji, ali se Krist nikad ne može okrenuti od onoga za koga je platio otkupninu svojim životom. Kad bi naš duhovni vid bio izoštreniji, uočili bismo duše pognute pod teretom tjeskobe, shrvane tugom, opterećene poput kola punih snopova, blizu smrti zbog obeshrabrenosti. Vidjeli bismo anđele kako brzo lete u pomoć onima koji su u kušnji i na samom rubu propasti. Nebeski anđeli potiskuju vojske zla koje opkoljavaju te duše i pomažu im stati na siguran temelj. Bitke koje se vode između tih dviju vojski isto su tako stvarne kao i bitke između vojski ovoga svijeta. O ishodu toga duhovnog sukoba ovisi vječna sudbina.
I na nas se odnose riječi upućene Petru: “Sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše.” (Luka 22,31.32) Hvala Bogu, nismo ostavljeni sami. “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (Ivan 3,16) i neće nas napustiti u borbi s neprijateljem Boga i ljudi. “Eto, dao sam vam vlast da bez pogibli gazite zmije i štipavce, i moć nad svakom neprijateljskom silom, te vam sigurno ništa neće moći nauditi.” (Luka 10,19)
Živite u zajednici sa živim Kristom! Rukom koja nikad ne ispušta On će čvrsto držati vašu ruku. Upoznajte Božju ljubav prema nama, vjerujte u nju i bit ćete sigurni. Ta ljubav je neosvojiva tvrđava za sve Sotonine napade i obmane. (Misli s Gore blaženstava, str. 102,103)