“Na straži, Gospode, stojim jednako danju, na straži svojoj stojim po svu noć!” (Izaija 21,8 — Šarić)
Sâm Isus nikada nije kupovao mir nagodbom. Njegovo srce prelijevalo se ljubavlju za sav ljudski rod, ali nikada nije bio popustljiv prema njegovim grijesima. On je bio preveliki Prijatelj da bi šutio kad su oni polazili putom koji će upropastiti njihove duše — duše koje je otkupio svojom krvlju. Nastojao je da čovjek postane vjeran sebi, i vjeran svojem višem i vječnom dobru. Kristovi su sluge pozvani na isti rad i trebaju se čuvati da ne žrtvuju istinu u težnji da spriječe neslogu. Oni trebaju “težiti za onim što promiče mir” (Rimljanima 14,19); ali se pravi mir ne može nikada osigurati kompromisom. Nijedan čovjek ne može biti vjeran načelu a da ne izazove protivljenje. Djeca nepokornosti protivit će se duhovnom kršćanstvu. Pa ipak, Isus je zapovjedio svojim učenicima: “Ne bojte se onih koji ubijaju, a duše ne mogu ubiti!” Oni koji su vjerni Bogu nemaju razloga da se boje ljudske sile niti Sotoninog neprijateljstva. U Kristu je sigurnost njihovog vječnog života. Oni se trebaju bojati samo toga da se ne odreknu istine i na taj način iznevjere povjerenje kojim ih je Bog počastio.
Ispunjenje ljudskih srca sumnjom Sotonino je djelo. On ih navodi da gledaju na Boga kao na strogog suca. On ih navodi da zgriješe, a zatim da sebe smatraju previše zlima da se približe svojem nebeskom Ocu i pokrenu Njegovu sućut. Gospodin sve to zna. Isus uvjerava svoje učenike u Božju sućut prema njima u njihovim potrebama i slabostima. Nijedan se uzdah ne može oteti iz grudi, nijedna bol osjetiti, nijedna žalost probosti dušu, a da ne zadrhti i Očevo srce.
Biblija nam prikazuje Boga na Njegovom uzvišenom i svetom mjestu ne u stanju nerada, ili u tišini i samoći, već okruženog s deset tisuća puta deset tisuća i tisućama tisuća svetih bića koja čekaju da izvrše Njegovu volju. Kroz tokove koje mi ne možemo prepoznati, On održava živu vezu sa svakim područjem svoje vladavine. Međutim, Božje zanimanje i zanimanje cijeloga Neba usmjereno je na naš sićušni svijet, na duše za čije je spasenje dao svojeg jedinorođenoga Sina. Bog se saginje sa svojega prijestolja da čuje zov potlačenih. Na svaku iskrenu molitvu On odgovara: “Evo me!” On podiže žalosne i prezrene. U svim našim tugama On je tužan. (Isusov život, str. 286,287)