Kako se odričemo Isusa?

Jutarnji stih 16. 04. 2024.

“Tko se mene odriče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim.” (Matej 10,33)

Isus je nastavio: Kao što vi mene priznajete pred ljudima, tako ću ja vas priznati pred svetim anđelima. Vi trebate biti moji svjedoci na Zemlji, korita kroz koja će moći teći moja milost za iscjeljenje svijeta. Na taj način bit ću vaš predstavnik na Nebu. Otac ne gleda vaš grešni karakter, nego vas vidi odjevene u moje savršenstvo. Ja sam Posrednik preko kojega će nebeski blagoslovi doći k vama. Svatko tko me priznaje uzimajući udjela u mojoj žrtvi za izgubljene, bit će priznat kao dionik u slavi i radosti otkupljenih.

Da bi čovjek priznao Krista, Krist mora živjeti u njemu. On ne može podnijeti ono što nije primio. Učenici mogu tečno govoriti o nauku, mogu ponavljati riječi samoga Krista, ali ako ne posjeduju krotkost i ljubav sličnu Kristovoj, oni Ga ne primaju. Duh suprotan Kristovom duhu odriče Ga se, bez obzira kako Ga riječima ispovijedao. Ljudi se mogu odreći Krista govoreći zlo, besmislenim razgovorima, neistinitim ili neljubaznim riječima. Oni Ga se mogu odreći izbjegavanjem životnih tereta, težnjom za grešnim zadovoljstvom. Oni Ga se mogu odreći prilagođavanjem svijetu, neljubaznim ponašanjem, ljubavlju prema vlastitim stavovima, samoopravdanjem, njegovanjem sumnje, izazivanjem nevolja i prebivanjem u tami. Na sve te načine govore da Krist nije u njima. …

Spasitelj je upozorio svoje učenike da se ne nadaju da će se neprijateljstvo svijeta prema Evanđelju nadvladati i da će nakon nekog vremena protivljenje prestati. On je rekao: “Nisam došao da donesem mir, nego mač.“ Ovo stvaranje razdora nije posljedica Evanđelja, nego rezultat protivljenja njemu. Od svih progonstava najteže je podnositi neslogu u obitelji i otuđenje najdražih zemaljskih prijatelja. Ali Isus kaže: “Tko više ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko više ljubi sina ili kćer nego mene, nije me dostojan.” …

Zadaća Kristovih slugu je visoka počast i sveto povjerenje. … Nijedno djelo ljubaznosti učinjeno njima u Njegovo ime neće ostati nepriznato i nenagrađeno. Istim nježnim priznanjem On obuhvaća najslabije i najniže iz Božje obitelji. (Isusov život, str. 288)