Jer ako smo izmireni s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se sigurnije, već izmireni, spasiti njegovim životom.” (Rimljanima 5,10)
Upravo Kristova pravednost pokajane grešnike čini prihvatljivim pred Bogom i omogućava njihovo opravdanje. Koliko god grešan bio njihov život, ako vjeruju u Isusa kao svojega Spasitelja, oni stoje pred Bogom u besprijekornoj odjeći uračunate Kristove pravednosti.
Grešnici koji su donedavno bili mrtvi u svojim prijestupima i grijesima, oživljeni su vjerom u Krista. Oni vjerom vide da je Isus njihov Spasitelj koji, budući živ dovijeka, može u potpunosti spasiti “one koji po njemu dolaze k Bogu” (Hebrejima 7,25). U pomirenju ostvarenom za njih, vjernici vide takvu širinu i dužinu i visinu i dubinu djelotvornosti — vide takvu cjelovitost spasenja, kupljenu po tako beskonačnoj cijeni, da su njihove duše ispunjene slavljenjem i zahvalnošću. Oni kao kroz staklo gledaju Gospodnju slavu i bivaju promijenjeni u to isto obličje kao od Gospodnjeg Duha. Oni vide odjeću Kristove pravednosti izatkanu na nebeskom razboju, skrojenu Njegovom poslušnošću i pripisanu pokajanoj duši na osnovi vjere u Njegovo ime.
Kad grešnici steknu uvid u Isusovu neusporedivu draž, grijeh im više ne izgleda privlačno; jer oni gledaju Zastavnika među deset tisuća, Onoga koji je sav ljubak (vidi Pjesma 5,10–16). Oni osobnim iskustvom spoznaju silu Evanđelja čija se veličanstvena zamisao može izjednačiti samo s dragocjenošću njezine svrhe.
Mi imamo živog Spasitelja. On se ne nalazi u Josipovom novom grobu. Ustao je iz mrtvih i popeo se na visinu kao Zamjena i Jamac za svaku dušu koja vjeruje. “Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu.” (Rimljanima 5,1) Mi smo opravdani na osnovi Isusovih zasluga, i to je Božje priznanje da je otkupnina plaćena za nas savršena. To što je Krist bio poslušan do same smrti na križu zalog je da Otac prihvaća pokajanog grešnika. Hoćemo li onda dopustiti sebi da se u svojem iskustvu stalno kolebamo između sumnje i vjerovanja, vjerovanja i sumnje? Isus je zalog naše prihvaćenosti pred Bogom. Mi stojimo u Božjoj milosti ne zbog nekih svojih zasluga, već zbog vjere u “Jahvu, Pravdu našu” (Jeremija 23,6). …
Mi smo cijeli u Njemu, prihvaćeni u Ljubljenome, samo onda kad vjerom prebivamo u Njemu. (Signs of the Times, 4. srpnja 1892.; Faith and Works, str. 106,107)