“Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima.” (Psalam 143,1)
Neka se naša duša otvori i uzdigne kako bi nam Bog mogao dati da udišemo nebesko ozračje. Moramo se držati tako blizu Boga da se pri svakoj neočekivanoj kušnji naše misli okreću k Njemu isto tako prirodno kao što se cvijet okreće prema Suncu.
Iznesite Bogu svoje potrebe, svoje radosti, svoje tuge, svoje brige i svoja strahovanja. Vi Ga ne možete preopteretiti, ne možete Ga zamoriti. Onaj tko je izbrojio vlasi na vašoj glavi nije ravnodušan prema potrebama svoje djece. “Jer Gospodin je pun samilosti i milosrđa.” (Jakov 5,11) Njegovo srce puno ljubavi ganuto je našim žalostima, čak i kad samo govorimo o njima. Iznesite Mu sve što zbunjuje vaš um. Onome koji u svojoj ruci drži svjetove i upravlja svim poslovima svemira ništa nije preteško nositi. Njemu nije neznatno ništa od onoga što se bilo kako tiče našeg mira. Nema nijednog poglavlja u našemu iskustvu koje bi Mu bilo premračno za čitanje; nema problema koji bi Mu bio pretežak za razrješenje. Nema nesreće koja bi pogodila Njegovo najmanje dijete, nema brige koja bi mučila dušu, nema radosti koja bi razgalila, nema iskrene molitve koja bi poletjela s usana — da naš nebeski Otac ne vidi i da se odmah ne zainteresira. “On liječi one koji su srca skrušena i povija rane njihove.” (Psalam 147,3) Odnos između Boga i svake duše tako je osoban i potpun, kao da nema nijedne druge duše na Zemlji s kojom bi dijelio svoju brižnu pažnju, nijedne druge duše za koju bi dao svojega ljubljenog Sina.
Isus je rekao: “U taj dan molit ćete u ime moje. Ne kažem vam da ću ja moliti za vas, jer vas sâm Otac ljubi.” (Ivan 16,26.27) “Nego sam ja vas izabrao … da vam dadne Otac što god zamolite u moje ime.” (Ivan 15,16) Ali moliti se u Isusovo ime znači mnogo više nego samo spomenuti Njegovo ime na početku i na kraju molitve. To znači moliti se po Isusovu umu i duhu, vjerujući Njegovim obećanjima, oslanjajući se na Njegovu milost i čineći Njegova djela.
Bog ne traži ni od koga među nama da postane pustinjak ili redovnik i da se povuče iz svijeta kako bi se posvetio bogoštovlju. Naš život mora biti sličan Kristovu životu između planine i mnoštva. Onaj tko ne čini ništa drugo osim što se moli, uskoro će se prestati moliti, ili će se njegove molitve pretvoriti u praznu naviku. (Put Kristu, str. 105—107)