“Čuvajte se književnika … dok tobože mole duge molitve.” (Luka 20,46.47)
Molitveni sastanci trebaju biti najzanimljivija okupljanja, ali ih se često jako loše vodi. Mnogi prisustvuju propovijedima, ali zanemaruju molitveni sastanak. I o tome je potrebno razmišljati. Trebamo tražiti mudrost od Boga kako bismo sastanke vodili tako da budu zanimljivi i privlačni. Ljudi su gladni kruha života. Ako ga nađu na molitvenom sastanku, oni će ga primiti.
Dugi dosadni govori i molitve nisu prikladni, posebno na društvenim sastancima. Oni koji se vole isticati i uvijek su spremni govoriti, sprečavaju svjedočenje stidljivih i povučenih. Najpovršniji ljudi obično imaju najviše za reći. Njihove su molitve dugačke i mehaničke. Oni zamaraju anđele i ljude koji ih slušaju. Naše molitve trebaju biti kratke i određene. Neka se duga, zamorna moljenja ostave za klijet ako to netko želi. Pustite Božjeg Duha u srce i On će ukloniti svaki formalizam.
Krist je svoje učenike učio da njihove molitve trebaju biti kratke, u kojima će iznijeti ono što je potrebno i ništa više. On određuje dužinu i sadržaj njihovih molitava koje trebaju izražavati želju za ovozemaljskim i duhovnim blagoslovima i svoju zahvalnost za njih. Kako je sažeta ova dojmljiva molitva! Ona obuhvaća svačije stvarne potrebe. Uobičajena molitva ne treba trajati duže od jedne do dvije minute. Ima slučajeva kad je molitvu posebno sastavio Božji Duh, kad molimo u Duhu. Težnju duše prati bolna čežnja za Bogom, a duh se bori kao što se borio Jakov i neće se smiriti bez posebnog očitovanja Božje sile. To je po Božjoj volji.
Ali mnogi iznose molitvu suhoparno, kao da propovijedaju. Takvi se mole ljudima, a ne Bogu. Kad bi se molili Bogu i stvarno razumjeli što rade, uznemirili bi se zbog svoje drskosti, jer u obliku molitve drže predavanje Bogu kao da je Stvoritelja svemira potrebno posebno obavijestiti o općim pitanjima u vezi s onim što se događa u svijetu. Sve takve molitve slične su mjedi što ječi ili cimbalu što zveči. One na Nebu nemaju nikakvo značenje. Zamaraju Božje anđele kao i smrtne ljude koji su ih prisiljeni slušati. (Savjeti za Crkvu, str. 366,367)