Božji zakon

1. 06. 2024.

“Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu!” (Psalam 119,1)

Od samog početka velikog sukoba na Nebu Sotonin je stalni cilj bio rušenje Božjeg zakona. Da bi ovo postigao, pobunio se protiv Stvoritelja i, premda je bio zbačen s Neba, nastavio je isti rat na Zemlji. Obmanuti ljude i tako ih navesti na kršenje Božjeg zakona cilj je što ga neprestano ima pred očima. Bilo da ga postigne odbacivanjem Zakona u cjelini ili uklanjanjem jednog od njegovih propisa, posljedice će na kraju biti iste. Tko “pogriješi samo u jednome” pokazuje prezir prema cijelom Zakonu; svojim je utjecajem i primjerom na strani prekršaja; on “postaje krivac za sve” (Jakov 2,10).

Nastojeći izazvati prezir prema božanskim uredbama, Sotona je iskrivio učenja Biblije i tako su zablude postale sastavnim dijelom vjere tisuća koji tvrde da vjeruju u Sveto pismo. Posljednji veliki sukob između istine i zablude samo je završna bitka dugotrajnog sukoba u vezi s Božjim zakonom. Mi sad ulazimo u ovu bitku — u bitku između ljudskih zakona i Jahvinih propisa, između biblijske religije i religije izmišljenih priča i tradicija.

Poslanici koji će se u ovom sukobu ujediniti protiv istine i pravednosti već aktivno djeluju. Sveta Božja riječ, koja je došla do nas po cijenu tolikog stradanja i krvi, malo se cijeni. Biblija je svima dostupna, ali je malo onih koji je stvarno prihvaćaju za vodiča u životu. Nevjerstvo se alarmantno proširilo ne samo u svijetu, već i u Crkvi. Mnogi ne priznaju učenja koja predstavljaju stupove kršćanske vjere. Velike istine prikazane po nadahnutim piscima — o stvaranju, padu čovjeka, pomirenju te vječnosti Božjeg zakona — praktično je odbacio velik dio takozvanog kršćanskog svijeta, u cijelosti ili djelomično. Tisuće koje se ponose svojom mudrošću i neovisnošću drže da je bezuvjetno povjerenje u Bibliju dokaz slabosti, i misle da je dokaz nadmoćne darovitosti i učenosti prigovarati Svetome pismu i osporavati njegovu važnost, te tumačenjima ukloniti njegove najvažnije istine. (Veliki sukob, str. 458,459)