Subota kao ispit

Jutarnji stih 2. 06. 2024.

“I svetkujte moje subote, neka one budu znak između mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!” (Ezekiel 20,20)

Ali nitko nije izložen Božjoj srdžbi dok njegov um i savjest ne shvate istinu pa je odbace. Mnogi nikada nisu imali priliku čuti posebne istine za ovo vrijeme. Nikada im obveznost četvrte zapovijedi nije bila prikazana u pravom svjetlu. Onaj koji čita svako srce i ispituje svaku pobudu, neće ostaviti nijednoga koji čezne za poznavanjem istine da bude prevaren u pogledu ishoda ovog sukoba. Naredba neće biti slijepo nametnuta ljudima. Svatko će imati dovoljno svjetlosti da razumno donese odluku.

Subota će biti veliki ispit vjernosti, jer je točka istine posebno izložena napadima. Kad za ljude dođe posljednji ispit, bit će podvučena granična crta između onih koji služe Bogu i onih koji Mu ne služe. Dok će svetkovanje lažne subote sukladno državnim zakonima, suprotno četvrtoj zapovijedi, biti priznanje vjernosti sili koja se protivi Bogu, svetkovanje prave subote i poslušnost Božjem zakonu dokaz je vjernosti Stvoritelju. Dok će jedni primanjem znaka pokornosti zemaljskim vlastima primiti žig Zvijeri, drugi će izborom znaka vjernosti božanskom autoritetu primiti Božji pečat.

Dosad su navjestitelje istina poruke trećeg anđela često smatrali paničarima. Njihova proročanstva da će u Sjedinjenim Državama zavladati vjerska netrpeljivost, da će se Crkva i država udružiti u progonstvu onih koji drže Božje zapovijedi, proglašena su za neutemeljena i apsurdna. Uvjerljivo se tvrdilo da ova zemlja nikada neće postati nešto drugo no ono što je bila: branitelj vjerske slobode. Ali dok se naširoko raspravlja o pitanju prisilnog svetkovanja nedjelje, zamjetno je primicanje događaja u čije se ostvarenje dugo nije vjerovalo i sumnjalo, pa će poruka trećeg anđela imati učinak koji ranije nije mogla imati.

U svakom je naraštaju Bog slao svoje sluge da prekore za grijeh, i u svijetu i u Crkvi. Ali ljudi vole da im se govori ono što je ugodno i ne prihvaćaju čistu i neukaljanu istinu. (Veliki sukob, str. 476,477)