“Gdje je vaše blago, tu će biti i vaše srce.” (Luka 12,34)
O koliko je novca potrošeno za nekorisne predmete u kući, za čipke i raskošne haljine, za slatkiše i drugo što nam nije potrebno! Roditelji, učite svoju djecu da nije ispravno trošiti Božji novac za osobna uživanja. … Potaknite ih da sačuvaju svoj novac, kad god je to moguće, da bi ga upotrijebila u evanđeoskom djelu. Vježbanjem u samoodricanju ona će steći bogato iskustvo, a takve pouke će ih zaštititi od stjecanja navika neumjerenosti.
Djeca mogu naučiti pokazati svoju ljubav prema Kristu ako ne nabavljaju nepotrebne sitnice, za koje kroz njihove ruke prođe dosta novca. Ovo treba učiniti u svakoj obitelji. Za to je potrebna taktičnost i metodičnost, ali to će biti najbolji odgoj koji djeca mogu dobiti. Kad bi sva mala djeca prinijela svoje darove Gospodinu, njihovi darovi bili bi slični potočićima koji sjedinjeni prerastaju u rijeku.
Na polici ili na nekom sigurnom vidljivom mjestu držite malu kutiju u koju djeca mogu stavljati svoje darove za Gospodina. … Tako se ona mogu odgajati za Boga.
Ne samo da Gospodin desetinu smatra svojom, nego nam kaže da je i sačuvana za Njega. On kaže: “Časti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta.” (Izreke 3,9) Ovdje se ne kaže da svoja novčana sredstva potrošimo za sebe, a ostatak donesemo Gospodinu, iako je desetina već odvojena. Odvojimo najprije ono što je Božje. Uputa koju nam je o našim darovima dao Duh Sveti preko apostola Pavla, načelo je koje se odnosi i na desetine: “Neka svakoga prvog dana u sedmici svaki od vas zasebice stavi na stranu ono što mogne uštedjeti.” (1. Korinćanima 16,2) Ovo obuhvaća roditelje i djecu. …
Najbolje nasljedstvo koje roditelji mogu predati djeci jest poznavanje nekog korisnog rada i primjer života obilježenog nesebičnim dobročinstvom. Takvim životom pokazuju pravu vrijednost novca, da se on cijeni samo prema dobru koje će ostvariti u zadovoljavanju vlastitih potreba i potreba drugih, kao i za napredak Božjeg djela. (Temelji sretnog doma, str. 318,319)