“Prestanite i znajte da sam ja Bog.” (Psalam 46,11)
I Krist je tijekom svojega zemaljskog života upravo u satima molitve nasamo primao mudrost i silu. Neka mladi slijede Njegov primjer te u zoru i sumrak odvoje tihe trenutke za razgovor sa svojim Ocem na nebesima. Neka i tijekom dana uzdižu svoja srca Bogu. Na svakom koraku našega puta On govori: “Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju. … Ne boj se, ja ti pomažem.” (Izaija 41,13) Kad bi naša djeca naučila te pouke u osvit svoje mladosti, kakvu bi to svježinu, radost i zadovoljstvo unijelo u njihov život!
To su pouke koje može prenijeti samo onaj tko ih je sâm naučio. Učenja Pisma ne utječu znatnije na mlade samo zato što mnogi roditelji i učitelji tvrde da vjeruju Božjoj riječi, a svojim životom poriču njezinu silu. Ponekad su mladi navedeni osjetiti silu Riječi te uviđaju koliko je dragocjena Kristova ljubav, vide ljepotu Njegovog karaktera, mogućnosti koje pruža život u Njegovoj službi. Ali vide da je život onih koji kažu da poštuju Božja načela potpuno drugačiji. Na mnogobrojne se mogu s pravom primijeniti riječi što ih je izgovorio prorok Ezekiel:
“A o tebi, sine čovječji, sinovi naroda tvojega … kazuju jedan drugom: ‘Hajde da čujemo kakva je to riječ došla od Jahve!’ I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i sluša tvoje riječi, ali ih ne izvršuje: naslađuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom. I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: riječi ti slušaju, ali ih ne izvršuju.” (Ezekiel 33,30–32)
Jedno je pristupati Bibliji kao knjizi punoj dobrih savjeta, koje treba slušati onoliko koliko su u skladu s duhom vremena i s našim položajem u svijetu, a sasvim je drugo smatrati je onim što ona stvarno jest — Riječju živoga Boga koja je naš život i koja nam treba oblikovati djelovanje, riječi i misli. Držati Božju riječ manjom od toga u bilo čemu, znači odbaciti je. Tako je odbacuju i oni koji kažu da vjeruju u nju, a to je i osnovni uzrok sumnje i nevjerovanja među mladima. (Odgoj, str. 214,215)