“Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim očima veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele haljine, s palmama u rukama.” (Otkrivenje 7,9)
Kao sinovi i kćeri Božje, kršćani bi trebali nastojati dostignuti visok ideal postavljen u Evanđelju. Ne trebaju se zadovoljiti ničim manjim od savršenstva. …
Učinimo Božju svetu riječ predmetom svojeg proučavanja i unesimo njezina sveta načela u svoj život. Hodajmo pred Bogom smjerno i ponizno ispravljajući svaki dan svoje pogreške. Neka nikakav sebičan ponos ne rastavi našu dušu od Boga. Ne njegujmo osjećaj nadmoći smatrajući sebe boljima od drugih. “Dakle, tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!” (1. Korinćanima 10,12) Imat ćete mir i spokoj ako pokorite svoju volju Kristovoj. Tada će Kristova ljubav zavladati u srcu dovodeći u pokornost Spasitelju sve njegove tajne pobude. Nagao i naprasit temperament bit će ublažen i svladan uljem Kristove milosti. Osjećaj oprosta grijeha donijet će mir koji nadilazi svaki um. Mi ćemo ozbiljno nastojati svladati sve što se protivi kršćanskom savršenstvu. Nestat će nesloge. Oni koji su prije tražili pogreške u drugima, vidjet će mnogo veće pogreške u svojem karakteru.
Ima onih koji slušaju istinu i uviđaju da je njihov život u suprotnosti s Kristom. Oni se smatraju osuđenima i kaju se zbog svojih prijestupa. Oslanjajući se na Kristove zasluge, pokazujući pravu vjeru u Njega, oni primaju oprost grijeha. Pošto prestanu činiti zlo i nauče činiti dobro, rastu u milosti i spoznaji Boga. Uviđaju da moraju podnijeti žrtvu da bi se odvojili od svijeta; i nakon što izračunaju cijenu, sve smatraju blatom samo da steknu Krista. Oni su stupili u Kristovu vojsku. Hrabro i radosno ulaze u borbu koja ih čeka odupirući se prirodnim sklonostima i sebičnim željama, podvrgavajući svoju volju Kristovoj. Svaki dan traže od Gospodina milost da bi Mu bili poslušni, i On ih jača i pomaže im. Ovo je pravo obraćenje. Oni čije je srce preporođeno, ponizno i zahvalno, oslanjaju se samo na Kristovu pomoć. U njihovom životu vide se plodovi pravde. Nekada su ljubili sebe. Uživali su u svjetovnim zadovoljstvima. Sada je njihov idol zbačen s prijestolja, a Bog vlada kao vrhovni gospodar. (The Youth’s Instructor, 26. kolovoza 1901.)