“On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega.” (Daniel 2,22)
Proroci kojima su ti veliki prizori bili otkriveni željeli su razumjeti njihovo značenje. Oni su “istraživali i ispitivali … na koje i na kakvo je vrijeme upućivao Kristov Duh — koji bijaše u njima. … Bijaše im objavljeno da nisu za same sebe, nego za vas iznijeli ono što su vama sada … objavili … i u što anđeli žele zaroniti.” (1. Petrova 1,10.11)
Kako duboko značenje imaju za nas, koji stojimo na samome pragu njihovog ispunjenja, kako duboko zanimanje pobuđuju ti opisi onoga što će doći, opisi događaja što su ih Božja djeca očekivala, na njih pazila, za njima čeznula i za njih se molila otkako su naši praroditelji napustili Edenski vrt! …
Od uspona i propadanja narodâ, tako jasno prikazanih na stranicama Svetoga pisma, trebaju naučiti da je slava bezvrijedna ako je samo vanjska i svjetovna. Babilon se svojom moći i sjajem činio ljudima onoga doba tako neuništivim i trajnim, a kako je nestao bez traga! Propao je “kao cvijet od trave” (vidi 1. Petrova 1,24)! Tako propada sve što nije utemeljeno na Bogu. Neprolazno može biti samo ono što je u skladu s Njegovim nakanama i što je izraz Njegovog karaktera. Božja načela su jedino što je u ovom svijetu trajno.
Te velike istine trebaju naučiti i stari i mladi. Da bismo mogli ocijeniti pravu vrijednost onoga što se može i onoga što se ne može vidjeti, da bismo mogli shvatiti pravi cilj života, da bismo, gledajući prolazno u svjetlosti vječnoga, mogli iskoristiti prolazno na najbolji i najplemenitiji način — moramo proučavati ostvarivanje Božje nakane u povijesti naroda i u objavi budućih događaja. Učeći načela Božjega kraljevstva i postavši Božji podanici i građani, možemo se pripremiti da o Njegovom dolasku uđemo s Njim u Njegov posjed.
Taj dan je pred vratima. Vrijeme preostalo za pouke koje treba naučiti, za posao koji treba obaviti i za preobražaj karaktera koji treba postići vrlo je kratko. (Odgoj, str. 155,156)