“Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na slavu Božju!” (1. Korinćanima 10,31)
Naše je tijelo sagrađeno od hrane koju jedemo. Tkivo se kvari i propada u jednom stalnom procesu; svaki pokret svakog pojedinačnog organa uzrokuje gubitak tkiva, a taj se gubitak nadoknađuje hranom koju uzimamo. Svaki organ tijela zahtijeva svoj dio hrane. Mozak mora dobiti svoj dio; kosti, mišići i živčani sustav zahtijevaju svoj. Zadivljujući je proces koji hranu pretvara u krv, da bi je zatim upotrijebio za izgrađivanje raznih dijelova tijela; a taj proces je stalan i opskrbljuje životom i snagom svaki živac, mišić i djelić tijela.
Treba birati onu vrstu namirnica koje nas najbolje opskrbljuju sastojcima potrebnim za izgradnju tijela. Pri ovom izboru apetit nije pouzdan savjetnik. Lošim navikama u prehrani apetit postaje izopačen. On često traži hranu koja je na štetu zdravlja i koja donosi slabost umjesto snage. Običaji i navike društva ne mogu nas pouzdano voditi. Bolest i patnja koje posvuda vladaju velikim dijelom nastaju zbog omiljenih zabluda u vezi s prehranom.
Da bismo znali koja je hrana najbolja, trebamo proučiti Božji prvobitni plan za čovjeka. Onaj tko je stvorio čovjeka i koji poznaje njegove potrebe, odredio je Adamu hranu koju će jesti. “I doda Bog: ‘Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni … i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!’” (Postanak 1,27) Odlaskom iz Edena da bi obrađivanjem zemlje pod prokletstvom grijeha priskrbljivao za svoj život, čovjek je dobio dopuštenje da jede i “poljsko zelje” (Postanak 3,18).
Žitarice, voće, orašasti plodovi i povrće čine prehranu koju je naš Stvoritelj izabrao za nas. Kad se ove vrste namirnica pripreme na najjednostavniji i najprirodniji način, one su najzdravije i najhranjivije. One daruju snagu, izdržljivost i svježinu uma, što se ne može postići složenijom i stimulativnom hranom. …
Naše tijelo je Kristovo otkupljeno vlasništvo, i nama nije dopušteno da činimo s njime što nam je milo. Svi oni koji poznaju zakone zdravlja, trebaju prihvatiti svoju dužnost da poštuju te zakone koje je Bog postavio za njihov život. Neka poslušnost zakonima zdravlja postane stvar osobne dužnosti. (Služba liječenja, str. 182,183,191)