“Strah Gospodnji izvor je života.” (Izreke 14,27)
Ništa više ne vodi k poboljšanju zdravlja tijela i duše od duha zahvalnosti i proslavljanja. Vrlo je jasna dužnost da se valja oduprijeti potištenosti, mislima i osjećajima koji donose nezadovoljstvo — kao što je jasna dužnost da se molimo. Ako je Nebo naš cilj, kako možemo ići kao skupina ožalošćenih, koji stenju i gunđaju cijelim putom prema domu svog nebeskog Oca?
Oni kršćani koji se stalno žale i tuže, i koji odaju dojam da vedrinu i sreću smatraju grijehom, nemaju pravu vjeru. Oni koji imaju tužno zadovoljstvo u svemu onome što je žalosno u svijetu prirode, i radije će gledati mrtvo lišće nego što će brati i sakupljati lijepo živo cvijeće, koji u veličanstvenim planinskim visinama i dolinama odjevenim u živo zelenilo ne vide nikakvu ljepotu, koji zaklanjaju svoja osjetila od radosnog glasa što im se obraća iz prirode, nisu u Kristu. Oni oko sebe sakupljaju sumornost i tamu, tamo gdje bi mogli dobiti vedrinu i samo Sunce Pravednosti što se može roditi u njihovim srcima sa zdravljem na svojim zrakama.
Često je, možda zbog boli, tvoj um zamračen. Ne pokušavaj tada razmišljati. Ti znaš da te Isus voli. On razumije tvoju nemoć. Počivajući jednostavno u Njegovim rukama, ti možeš činiti Njegovu volju.
Zakon prirode je da se naše misli i osjećaji potiču ako ih izgovorimo. Dok riječi izriču misli, istina je i da riječi pokreću misli. Kad bismo više isticali svoju vjeru, kad bismo se više radovali blagoslovima kojih smo svjesni — velikoj Božjoj milosti i ljubavi — imali bismo više vjere i veću radost. Nijedan jezik ne može izraziti, nijedan ograničeni um pojmiti blagoslov koji dolazi kao rezultat prihvaćanja Božje dobrote i ljubavi. Već ovdje na Zemlji možemo uživati radost poput izvora koji nikada ne presušuje, jer se napaja potocima što teku od Božjega prijestolja.
Tada učimo svoja srca i usne da iznose hvalu Bogu za Njegovu neusporedivu ljubav. Učimo svoje duše da budu pune nade i da počivaju u svjetlosti koja svijetli s križa Golgote. Nikada ne zaboravimo da smo djeca nebeskog Kralja, sinovi i kćeri Gospodina nad vojskama. Naša je prednost da održavamo blaženi mir u Bogu. (Služba liječenja, str. 156,157)