“I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.” (Jeremija 31,33)
Bog izvodi iz svijeta narod koji će u savršenom jedinstvu stajati na temelju istine. Krist je sebe dao svijetu da “očisti sebi narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.” Cilj je ovog postupka čišćenja da očisti Crkvu od svake nepravednosti i od duha nesloge i sukoba kako bi gradila, a ne rušila, i usredotočila svoje snage na veliki posao koji je očekuje. Bog je odredio da cijeli Njegov narod dođe u jedinstvo vjere. Kristova molitva neposredno uoči raspeća bila je da Njegovi učenici budu jedno kao što je On jedno s Ocem, da svijet povjeruje da Ga je Otac poslao. Ova dirljiva i prekrasna molitva dopire kroz vjekove do naših dana; Isus je rekao: “Ne molim samo za ove, nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene.”
Koliko bi oni koji tvrde da su Kristovi sljedbenici ozbiljno trebali nastojati da u njihovom životu ova molitva bude uslišana! Mnogi nisu svjesni svetosti odnosa prema Crkvi pa se protive ograničavanju i disciplini. Svojim postupcima pokazuju da uzdižu vlastitu prosudbu iznad prosudbe ujedinjene Crkve i potiču duh protivljenja njezinom glasu. Oni koji se nalaze na odgovornim položajima u Crkvi, mogu imati nedostatke kao i drugi ljudi i mogu pogriješiti u svojim odlukama; ali bez obzira na to, Kristova Crkva na Zemlji dala im je vlast prema kojoj se ne možemo olako odnositi. Nakon uskrsnuća Krist je predao vlast svojoj Crkvi govoreći: “Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”
Svaki vjernik treba čitavim srcem biti vezan uz Crkvu. Njezin napredak treba mu biti na prvome mjestu pa ako umjesto svete obveze da svojom povezanošću s Crkvom bude njoj na blagoslov, daje prednost sebi, bit će daleko bolje da Crkva ostane bez njega. Svi imaju mogućnost da učine nešto za Božje djelo. …
Pridržavanje vanjskih formi nikad neće zadovoljiti veliku potrebu ljudske duše. Ispovijedanje vjere u Krista neće nikoga osposobiti da opstane u sudnji dan. Potrebno je savršeno povjerenje u Boga, djetinja ovisnost o Njegovim obećanjima i potpuno posvećenje Njegovoj volji. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 16—18)