Crkva može ubrzati Isusov povratak

Jutarnji stih 28. 08. 2024.

“Razmislite kakvi trebate biti. Trebate živjeti svetim životom i biti predani Bogu dok željno iščekujete Gospodinov dan i tako ubrzavate njegov dolazak.” (2. Petrova 3,11.12 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Krist je Crkvi dao sveti nalog. Svaki vjernik treba biti sredstvo preko kojeg će Bog svijetu slati blago svoje milosti, neiskazano Kristovo bogatstvo. Nema ničega što bi Spasitelj toliko želio kao imati predstavnike koji će svijetu predstaviti Njegovog Duha i Njegov karakter. Ništa svijetu nije toliko potrebno kao ljudi preko kojih će se očitovati Spasiteljeva ljubav. Cijelo Nebo čeka na muškarce i žene preko kojih Bog može otkriti snagu kršćanstva.

Crkva je Božje sredstvo za naviještanje istine; On ju je opunomoćio za posebno djelo. Ako bude vjerna Njemu, poslušna svim Njegovim zapovijedima, u njoj će nastavati bogatstvo božanske milosti. Ako bude odana, ako bude poštovala Gospodina Boga Izraelova, nema sile koja joj se može oduprijeti.

Revnost za Boga i Njegovo djelo poticala je učenike da sa silnom snagom svjedoče za Radosnu vijest. Ne bi li slična gorljivost trebala zapaliti naša srca odlučnošću da iznosimo vijest o otkupiteljskoj ljubavi, o Kristu i to razapetom? Prednost je svakog kršćanina ne samo da očekuje, već da ubrza Spasiteljev dolazak.

Bude li se Crkva obukla u Kristovu pravednost, bude li se odrekla svake privrženosti svijetu, pred njom će zasjati zora svijetlog i slavnog dana. Ono što joj je Bog obećao, ostaje zauvijek. Istina, zanemarena od onih koji je preziru i odbacuju, na kraju će trijumfirati. Premda katkad izgleda kao da je sustala, njezino napredovanje nije nikad zaustavljeno. Kad Božja vijest naiđe na protivljenje, Bog joj daje dodatnu snagu da bi mogla biti još utjecajnija. Obdarena božanskom energijom, ona će se probiti kroz najjače zapreke i svladati svaku prepreku.

Što je hrabrilo Božjeg Sina tijekom Njegovog života ispunjenog patnjom i žrtvom? Vidio je rezultate patnje svoje duše i nasitio se njegovom spoznajom. Gledajući u budućnost, promatrao je sreću onih koji su zahvaljujući Njegovom poniženju primili oprost i vječni život. Njegovo je uho čulo povik izbavljenih. Čuo je kako otkupljeni pjevaju pjesmu Mojsija i Janjeta. (Djela apostolska, str. 377,378)