“A vi, očevi, ne ogorčujte djece svoje, već ih odgajajte stegom i opomenom Gospodnjom!” (Efežanima 6,4)
Muž i otac je glava obitelji. Od njega supruga očekuje ljubav i razumijevanje, kao i pomoć u odgoju djece; i to je umjesno. Djeca su njegova kao što su i njezina, i oboje su podjednako zainteresirani za njihovo blagostanje i sreću. Od svog oca djeca očekuju potporu i sigurnu ruku; on treba imati jasnu predodžbu o životu, o utjecajima u društvu koji okružuju njegovu obitelj; nadasve, on se treba rukovoditi Božjom ljubavlju i strahom, i naukom Njegove Riječi, da bi mogao dobro voditi korake svoje djece.
Otac je zakonodavac obitelji; on bi se, kao Abraham, trebao pobrinuti da Božji zakon bude pravilo života njegove obitelji. Bog kaže za Abrahama: “Njega sam izlučio da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao.” (Postanak 18,19) Tada se ocu neće dogoditi da ne stane na put zlu, on neće dopustiti da dođe do nerazumnog, popustljivog odvajanja takozvanih ljubimaca u obitelji; svoje uvjerenje o očinskoj dužnosti neće podvrgavati zahtjevima pogrešno usmjerene ljubavi. Abraham nije samo davao prave upute i prave zapovijedi, već je i održavao autoritet pravednih zakona. Bog nam je dao uredbe koje nas trebaju voditi. Ne dopustimo djeci da odlutaju sa sigurne staze, obilježene u Božjoj riječi, i odu na putove što navode na opasnost i posvuda se širom otvaraju. Blago ali odlučno, ustrajno i s molitvom obuzdavajte njihove zle sklonosti upozoravajući ih na štetnost njihovih zlih želja.
U svojoj obitelji otac treba biti odlučan u provođenju dragocjenih vrlina — energičnosti, postojanosti, poštenja, strpljivosti, hrabrosti, marljivosti i korisnosti. On treba sam pokazati primjer onoga što zahtijeva od svoje djece pokazujući tražene vrline u vlastitom muževnom držanju.
Ali, očevi, ne razočaravajte svoju djecu! Ujedinite ljubav s autoritetom, blagost i razumijevanje s nepokolebljivošću u svemu onome što se može i ne može. Žrtvujte dio svojeg slobodnog vremena za svoju djecu; postanite njihov prijatelj; budite im drug u onome što radite; u igri i sportu stecite njihovo povjerenje. Njegujte prema njima prijateljski odnos, posebno prema svojim sinovima. Tako će vaš utjecaj imati veliku moć na dobro.
Otac je u određenom smislu svećenik doma, koji polaže jutarnju i večernju žrtvu na obiteljski oltar. A žena i djeca neka se sjedine s njim u molitvi i pjesmi hvale. (Služba liječenja, str. 243—245)