“Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj.” (Izlazak 20,12)
Ovo je prva zapovijed s obećanjem. Ona je obvezna za malu djecu i mlade, za osobe srednjih godina i za stare. Nema nijednog razdoblja u životu u kojem bi djeca bila lišena obveze da poštuju svoje roditelje. Ova je sveta dužnost obveza za svakoga sina i kćer, i jedan je od uvjeta pod kojim će im se produžiti život u zemlji koju će Gospodin dati vjernima. Preko ovoga se ne može olako prijeći jer to je od najveće važnosti. Ovo obećanje dano je pod uvjetom poslušnosti. Ako poslušaš, živjet ćeš dugo u zemlji koju ti daje tvoj Gospodin Bog. Ako budeš neposlušna, neće ti biti produžen život u toj zemlji.
Roditeljima pripada određena mjera poštovanja i ljubavi koja ne pripada nijednoj drugoj osobi. Sâm Bog, koji je na njih stavio odgovornost za duše u njihovoj brizi, uredio je da tijekom ranih godina života roditelji zauzimaju mjesto Boga kod djece. I oni koji odbacuju autoritet svojih roditelja, odbacuju Božji autoritet. Peta zapovijed od djece zahtijeva ne samo da poštuju svoje roditelje, pokoravaju im se i slušaju ih, već da im daju ljubav i nježnost, da olakšaju njihove brige, čuvaju njihov ugled te im priteknu u pomoć i utješe ih u starosti.
Bog ne može blagosloviti one koji postupaju potpuno suprotno najjasnijoj dužnosti spomenutoj u Njegovoj Riječi, dužnosti djece prema roditeljima. … Ako pokazuju nepoštovanje prema svojim zemaljskim roditeljima, oni neće poštovati ni voljeti svojeg Stvoritelja.
Kada djeca imaju nevjerne roditelje, čije se zapovijedi protive Kristovima, onda — ma koliko to bilo bolno — ona moraju poslušati Boga, a posljedice prepustiti Njemu. …
Unesite u obiteljski krug sve zrake sunca ljubavi i nježnosti. Vaši otac i majka cijenit će te male znakove pažnje koje im ukazujete. Vaš trud da olakšate i obuzdate svaku zlovolju i nezahvalnu riječ pokazuje da niste nerazborito dijete, da cijenite brigu i ljubav kojima su vas obasuli u godinama vaše bespomoćnosti.
Djeco, potrebno je da vas majka voli, jer biste inače bili vrlo nesretni. Nije li onda pravo da djeca vole svoje roditelje i da im vedrim osmijehom, ugodnim riječima i radosnom, srdačnom suradnjom pokazuju ljubav pomažući ocu i majci? (Temelji sretnog doma, str. 240—243)