“Filip susretne Natanaela i rekne mu: ‘Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci također!’” (Ivan 1,45)
Pozivanjem Ivana, Andrije, Šimuna, Filipa i Natanaela otpočinje osnutak kršćanske Crkve. Ivan je svoja dva učenika uputio Kristu. Tada je jedan od njih, Andrija, našao svog brata i pozvao ga k Spasitelju. Tada je pozvan Filip i on je otišao tražiti Natanaela. Ovi primjeri trebaju nas poučiti o značenju osobnih napora, o upućivanju izravnih poziva našim rođacima, prijateljima i susjedima. Postoje takvi koji cijelog života tvrde da poznaju Krista, ali koji ipak nisu nikada učinili nikakav osobni napor da dovedu makar i jednu dušu Spasitelju. Oni sav rad prepuštaju propovjedniku. On može biti dobro osposobljen za svoj poziv, ali ne može učiniti ono što je Bog ostavio kao zadaću vjernicima crkve.
Postoje mnogi kojima je potrebna služba kršćanskih srca punih ljubavi. Mnogi su propali, a mogli su biti spašeni da su njihovi susjedi, obični muškarci i žene, uložili osobni napor za njih. Mnogi čekaju da budu osobno oslovljeni. U svakoj obitelji, susjedstvu, gradu, tamo gdje živimo, postoji rad koji trebamo izvršiti kao Kristovi misionari. Ako smo kršćani, taj će rad biti za nas radost. Čim se tko obrati, u njemu se rađa želja da i druge upozna s dragocjenim Prijateljem kakvog je našao u Isusu.
Spasonosna i posvećujuća istina ne može biti zatvorena u njegovom srcu.
Svi koji su se posvetili Bogu bit će provodnici svjetlosti. Bog će ih načiniti svojim posrednicima da drugima objave bogatstvo Njegove milosti. Njegovo je obećanje: “Njih i sve oko brda svojega učinit ću blagoslovom, i dat ću im na vrijeme kišu, i bit će to kiša blagoslova.” (Ezekiel 34,26)
Filip je rekao Natanaelu: “Dođi i vidi!” On nije tražio od njega da prihvati tuđe svjedočanstvo, već da sâm promatra Krista. Otkad je Isus uzašao na Nebo, Njegovi su učenici Njegovi predstavnici među ljudima, i jedan od najdjelotvornijih načina pridobivanja duša za Njega jest pokazati primjerom Njegov karakter u svojem svakodnevnom životu. Naš utjecaj na druge ne ovisi toliko o tome što ćemo reći, koliko o tome tko smo. Ljudi mogu pobijati i odbaciti našu logiku, oni se mogu oduprijeti našim pozivima; ali život nesebične ljubavi dokaz je koji ne mogu poreći. Dosljedan život, obilježen Kristovom krotkošću, sila je u ovom svijetu. (Isusov život, str. 101,102)