Kako smo shvatili nekoliko dana kasnije, subota ujutro 7. rujna 2024. bila je jedan od posljednjih vrućih dana, prije promjene vremena i snažnog zahladnjenja. Crkva u Sisku je svoje subotnje bogoslužje počela sat ranije, već u devet, jer smo taj dan htjeli iskoristiti za krštenje. S nama je bila i naša nova sestra Ana Kvakić, koja je tijekom posljednjih nekoliko mjeseci redovito svake subote dolazila u crkvu. Odlučila je da se, na temelju svoje vjere u Gospodina Isusa Krista, krsti biblijskim krštenjem — uronjavanjem. Imala je razloga zašto je izabrala baš tu subotu: njezina starija kći Iva, koja živi u domovini svojega oca, gdje je i odrasla, baš se te subote nalazila na godišnjem odmoru u Hrvatskoj. Stoga Ana na to bogoslužje u Sisak po prvi puta nije došla u crkvu sama; pratili su je suprug Jan i njihove dvije kćeri. Između ostaloga, došli su vidjeti kamo to njihova majka odlazi i s kime se druži svake subote.
Nakon skraćenog bogoslužja i pjesme Anine mlađe kćeri Maje, koja je uz gitaru otpjevala pjesmu “Take Me To The River” (Vodite me do rijeke), u dobrom i radosnom duhu smjestili smo se u automobile i krenuli na put od tridesetak kilometara, od Siska do grada Gline i istoimene rijeke. S gospodinom Janom i kćeri Ivom razgovarali smo na engleskom jeziku, dok Maja već dobro govori hrvatski.
Sestra Ana je godinama, još od svoje mladosti, živjela u Nizozemskoj. Tamo se udala za Nizozemca Jana, osnovala obitelj, i dobila dvije kćeri. Jan je odlučio da se, nakon odlaska u mirovinu, sa suprugom Anom preseli u kraj njezinog odrastanja, u Hrvatsku. Tako su se Ana i Jan, zajedno s mlađom kćeri Majom, vratili i kupili kuću u Glini.
Ana je tijekom života i rada u Nizozemskoj bila kršćanka, ali je i dalje istraživala pravi Božji put, nezadovoljna onim što još nije razumjela. U mladosti je dobila na poklon Sveto pismo i čuvala ga, iako nije puno razumjela dok ga je pokušavala čitati. Prije nekoliko godina je na YouTubeu počela pratiti propovijedi dr. Radiše Antića, pastora iz susjedne države. Ono što ju je oduševilo bilo je upućivanje na proučavanje i istraživanje Biblije kao Božje pisane Riječi. Baš to je bilo ono što je Ani najviše trebalo: upute kako čitati, proučavati i razumjeti Bibliju! Kako je sve više čitala, počela je istraživati vrlo zanimljivo pitanje biblijske subote kao Božjega dana odmora, kao i ostale neotkrivene istine. Provjeravala je to pitanje, kao i sve ostalo u svojoj Bibliji, slušajući Antićeve propovijedi te propovijedi propovjednika koje je Bog poslao njezinom istraživačkom umu prepunom želje da spozna Beskonačnoga. Kad se uvjerila u te istine, istraživala je i dalje, a potom je donijela odluku da će, odmah nakon odlaska u mirovinu i povratka u domovinu, potražiti crkvu koja tako vjeruje i drži sve Božje zapovijedi.
Vrlo brzo nakon povratka, Ana je ispunila svoje obećanje Bogu i krenula u Adventističku crkvu u Sisku. Sa sisačkim pastorom Marijanom Peršinovićem nastavila je proučavati i utvrđivati sve istine koje je već upoznala slušajući evanđeoske propovijedi preko svojih elektroničkih uređaja, i provjeravajući ih u svojoj Bibliji.
Iako je postojao prijedlog da se Ana krsti u pripremljenom montažnom bazenu u dvorištu sisačke crkve, gospodin Jan je svojoj supruzi predložio da se krsti u rijeci Glini, nedaleko od njihovog doma. Naime, on je podržao svoju suprugu na njezinom putu obraćenja, i oni su zaželjeli da se to dogodi kao u Isusovom slučaju — na rijeci. Ali rijeka Glina nije tako mirna i gostoljubiva kao Jordan. Jedino mjesto na kojem se to moglo učiniti je mala prekrasna riječna plaža. To mjesto poznaju i svi građani Gline i okolnih mjesta, pa je taj mali prostor ljeti svakodnevno pretrpan kupačima koji se tu osvježavaju uz bučnu glazbu. Samo tri dana prije zakazanog krštenja, crkveni odbor u Sisku je razmatrao taj izazov i teškog srca donio odluku da sestru Anu krstimo na tom mjestu, uz iskrene molbe Bogu da nam to i omogući.
Možete zamisliti kolika je bila sreća vjernika koji su u izvidničkom automobilu, predvođeni gospodinom Janom, nakon bogoslužja u Sisku pojurili i oko jedanaest sati stigli na mjesto krštenja — koje je bilo potpuno prazno, bez ijednog kupača. Kad su nam se pridružili svi ostali, nakon nekoliko riječi pastora Peršinovića i ponovno otpjevane pjesme “Take Me To The River”, Ana i pastor Marijan su zakoračili u vodu, u najljepšem dijelu toga zaljeva, netom uz male slapove, gdje je sestra Ana krštena.
Ali to nije bilo sve. Na ljubazan i uporan poziv obitelji Kvakić, svih dvadesetak vjernika iz Siska odazvalo se na prigodan ručak i nastavak druženja u Aninom i Janovom domu u Glini. Hvala Bogu za to prelijepo iskustvo, naše nove prijatelje i našu sestru Anu! Proživljavajući zajedno te lijepe slike, uvjerili smo se u istinitost Božje riječi da se uz nas toj Aninoj odluci raduje i cijelo Nebo! Isus je rekao: “Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.” (Luka 15,7)
Josip Takač
