“Stoga, Isus je morao u svemu postati poput svoje braće i sestara kako bi mogao biti njihov milosrdan i pouzdan vrhovni svećenik u Božjoj službi i ostvariti oproštenje njihovih grijeha.” (Hebrejima 2,17)
Isus je ogrnuo svoju božansku narav ljudskom da bi se mogao približiti ljudskom rodu. Apostol kaže: “Sad, budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, jednako i sâm postade sudionik u tome. … Jer, doista, ne pomaže anđelima, već pomaže Abrahamovu potomstvu. Zato je u svemu morao postati sličan svojoj braći da bude veliki svećenik milostiv (prema ljudima) i vjeran u odnosu prema Bogu da okajava grijehe (izabranoga) naroda. Budući da je sam trpio i bio kušan, može pomoći onima koji stoje u kušnji.” (Hebrejima 2,14.16–18) Isus je jedina osoba koja je ikada hodala u tijelu koja može pravedno suditi. Gledajući vanjska djela, ljudi mogu osuditi i iščupati ono što smatraju korovom; ali mogu jako pogriješiti. I propovjednici i vjernici trebaju proučavati Bibliju i shvatiti kako se trebaju ophoditi prema zalutalima. Ne trebaju postupati prenagljeno, biti vođeni predrasudama ili pristranošću, biti neosjetljivog srca, da jedne uništavaju, a druge ruše; jer obavljaju najsvečaniji posao. Kritizirajući i osuđujući svoju braću i sestre, tužitelji ranjavaju i povređuju duše za koje je Krist umro. Krist ih je kupio vlastitom dragocjenom krvlju pa iako ih drugi, sudeći na osnovi vanjskog izgleda, osuđuju, njihov je slučaj na nebeskom sudu u mnogo boljem položaju negoli slučaj onih koji ih optužuju. Prije nego što bilo tko od vas kaže nešto protiv drugih vjernika, ili ih odlučno nastoji izbrisati iz članstva crkve, poslušajte apostolov nalog: “Sami sebe istražite! Ili ne poznajete sebe — ta Krist je u vama. Ako ne, pokazujete se nevaljanima.” (2. Korinćanima 13,5)
Neka oni koji odbacuju svoju braću i sestre dobro razmotre narav svojih misli, pobuda, nagona, ciljeva i djela. … Ako nakon pomnog samoispitivanja praćenog molitvom otkrijemo da ne možemo izdržati ljudsku provjeru, kako ćemo onda podnijeti Božji ispitivački pogled ako sebe postavimo za suca drugima?
Prije nego što ćemo suditi drugima, naš je prvi zadatak da bdijemo i molimo se, da Kristovom milošću objavimo rat zlu vlastitog srca. (Review and Herald, 3. siječnja 1893.)