“Dakako, i prvi je Savez imao odredbe koje se odnose na bogoštovlje i svetište, ali zemaljsko.” (Hebrejima 9,1)
Također mi je bilo pokazano Svetište s dva odjela. Bilo je slično nebeskom; rečeno mi je da je ono bilo slika nebeskog. Predmeti u prvom dijelu zemaljskog Svetišta bili su slični predmetima u prvom dijelu nebeskog Svetišta. Kad se zastor podignuo, pogledala sam u Svetinju nad svetinjama i vidjela da su predmeti isti kao i u nebeskoj Svetinji nad svetinjama. U oba dijela zemaljskog Svetišta služio je svećenik. U prvi odjel ulazio je svakodnevno, ali u Svetinju nad svetinjama samo jednom u godini da je očisti od grijeha koji su se tamo nakupili. Vidjela sam da je Isus služio u oba dijela nebeskog Svetišta. U zemaljsko Svetište ulazili su svećenici s krvlju životinje prinesene kao žrtve za grijeh. U nebesko Svetište Krist je ušao prinoseći svoju vlastitu krv. Zemaljske svećenike uklonila bi smrt i zbog toga nisu mogli dugo služiti. A Isus je svećenik zauvijek. Prinošenjem žrtava i prinosa u zemaljskom Svetištu, sinovi Izraelovi trebali su se osloniti na zasluge budućeg Spasitelja. A u svojoj mudrosti Bog nam je omogućio da promatranjem razumijemo Isusovo djelo u nebeskom Svetištu.
Kad je umro na Golgoti, Isus je povikao: “Svršeno je”, i hramski zastor se razderao na dva dijela, od vrha do dna. Time je pokazano da je obredima u zemaljskom Svetištu zauvijek došao kraj i da se Bog više neće sastajati sa svećenicima u zemaljskom Hramu da bi primio njihove žrtve. Tada je prolivena Isusova krv koju će On sam prinijeti u nebeskom Svetištu. Kao što je svećenik jednom godišnje ulazio u Svetinju nad svetinjama da očisti zemaljsko Svetište, tako je Isus na kraju 2300 dana iz Daniela 8 ušao 1844. u nebesku Svetinju nad svetinjama da izvrši konačno pomirenje kako bi se svi mogli koristiti Njegovim posredovanjem, i tako očistiti Svetište. …
Iznad mjesta gdje je Isus stajao pred Kovčegom nalazila se izuzetno jaka svjetlost u koju nisam mogla gledati; izgledala je kao Božje prijestolje. Kad se tamjan podignuo k Ocu, posebno svjetlo zasjalo je s prijestolja na Isusa, a od Njega na one čije su se molitve dizale kao mirisni tamjan. (Rani spisi, str. 206,207)