“Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu.” (Daniel 7,13)
Tako je prorokovu vizionarskom pogledu prikazan veliki i svečani dan, u koji će pred Sucem svega svijeta proći karakter i život ljudi i u koji će “platiti svakomu prema djelima njegovim“. Pradavni je Bog Otac. … On, Stvoritelj svih bića i izvor cjelokupnog Zakona, treba predsjedati sudu. Sveti anđeli kao služitelji i svjedoci, njih “tisuću tisuća … mirijade”, prisutni su na ovom velikom sudu. …
On (Krist) dolazi pred Pradavnoga na Nebu da primi vlast, čast i kraljevstvo koje će dobiti po završetku svoje posredničke službe. Ovaj se dolazak, a ne Njegov drugi dolazak na Zemlju, treba prema proročanstvu zbiti po završetku 2300 godina, 1844. godine. Praćen nebeskim anđelima, naš Veliki svećenik ulazi u Svetinju nad svetinjama i tamo se pojavljuje pred Bogom da obavi posljednji dio svoje službe za čovjeka — da obavi djelo istražnog suda i izvrši pomirbu za sve koji su pokazali da imaju pravo na njezine blagoslove. …
Tako su oni koji su slijedili svjetlost proročke riječi vidjeli da je namjesto dolaska na Zemlju po završetku 2300 dana, to jest 1844. godine, Krist ušao u Svetinju nad svetinjama nebeskog Svetišta izvršiti završno djelo pomirenja, pripremu za svoj dolazak.
Isto je tako bilo vidljivo da je — dok je žrtva okajnica upućivala na Krista kao žrtvu a veliki svećenik predstavljao Krista kao posrednika — jarac predstavljao Sotonu, začetnika grijeha, na koga će na kraju biti stavljeni grijesi iskreno pokajanih. Kad je veliki svećenik krvlju žrtve okajnice odstranio grijehe iz Svetišta, stavio ih je na jarca za Azazela. Kada Krist na kraju svoje službe, putem svoje vlastite krvi bude odstranio grijehe svog naroda iz nebeskog Svetišta, stavit će ih na Sotonu koji će u izvršenju osude morati snositi završnu kaznu. Jarac je za Azazela odveden na pusto mjesto da se više nikada ne vrati u izraelsku zajednicu. Tako će Sotona biti zauvijek prognan ispred Boga i Njegova naroda, da bi u završnom uništenju grijeha i grešnika bio zauvijek izbrisan iz postojećeg života. (Veliki sukob, str. 379,380,334)