“Sin Čovječji doći će u slavi svoga Oca sa svojim anđelima. Tada će dati nagradu svakomu za njegova djela.” (Matej 16,27 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Isus ne opravdava njihove grijehe, ali upućuje na njihovo kajanje i vjeru, i zahtijevajući za njih oprost, podiže svoje ranjene ruke pred Ocem i pred svetim anđelima govoreći: Znam ih po imenu, urezao sam ih u svoje dlanove. …
Djelo istražnog suda i brisanje grijeha mora se dovršiti prije drugog Gospodnjeg dolaska. Budući da se mrtvima sudi prema onome što je zapisano u knjigama, nemoguće je da grijesi ljudi budu izbrisani prije završetka suda na kome se ispituje njihov slučaj. Apostol Petar sasvim jasno tvrdi da će grijesi vjernika biti izbrisani kada “od Gospodnje prisutnosti mognu doći vremena utjehe i da on pošalje predodređenoga vam Mesiju, Isusa” (Djela 3,20). Kad istražni sud završi svoj posao, Krist će doći i sa sobom donijeti plaću svakome prema njegovu djelu.
U zemaljskoj je službi veliki svećenik, nakon izvršenog pomirenja za Izraela, izišao i blagoslovio zajednicu. Tako će se i Krist po završetku svog posredovanja pojaviti “bez odnosa prema grijehu, onima koji ga iščekuju“ (Hebrejima 9,28), da svoj narod, koji Ga je čekao, blagoslovi vječnim životom. Kao što je svećenik ispovjedio grijehe nad glavom jarca uklanjajući ih iz Svetišta, tako će i Krist sve priznate grijehe položiti na Sotonu, uzročnika i pokretača grijeha. Jarac koji je ponio Izraelove grijehe odveden je “u pusti kraj” (Levitski zakonik 16,22). Tako će i Sotona, noseći krivnju za sve grijehe na koje je naveo Božji narod, biti tisuću godina utamničen na Zemlji koja će u to vrijeme biti pusta i nenastanjena, da bi na kraju pretrpio cjelovitu kaznu za grijeh u ognju koji će uništiti sve zle. Tako će se konačnim brisanjem grijeha i spasenjem svih koji su se voljno odrekli zla ostvariti veliki plan spasenja.
U vrijeme određeno za sud — po završetku 2300 dana, 1844. godine — započelo je djelo ispitivanja i brisanja grijeha. Svi koji su ikada priznali Kristovo ime moraju proći temeljitu istragu. Živima i mrtvima bit će suđeno “prema onome što je napisano u knjigama, po svojim djelima”. (Veliki sukob, str. 383,384)