“Iziđi na putove i među ograde i natjeraj svijet da dođe da mi se napuni kuća!” (Luka 14,23)
Nije mala stvar biti kršćanin i Božja svojina koju On prihvaća. Bog mi je pokazao neke koji priznaju sadašnju istinu, ali njihov život ne odgovara njihovim tvrdnjama. Mjerilo njihove pobožnosti je prenisko i oni su daleko od biblijskog posvećenja. Neki se upuštaju u isprazne i nedolične razgovore, a drugi daju mjesta samouzvisivanju. Ne možemo ugađati sebi, živjeti i postupati kao svijet i uživati u njegovim zadovoljstvima i u društvu onih koji pripadaju svijetu, a vladati s Kristom u slavi.
Ako želimo sudjelovati u Njegovoj slavi u budućem svijetu, moramo biti dionici Kristovih patnji ovdje. Ako gledamo samo svoje interese, kako da što bolje ugodimo sebi umjesto da nastojimo ugoditi Bogu i unaprijediti Njegovo dragocjeno djelo izloženo napadima, mi samo sramotimo Boga i sveto djelo koje tvrdimo da volimo. Preostalo nam je još samo malo vremena da radimo za Boga. Ništa nam ne bi smjelo biti teško žrtvovati za spasenje raspršenog i izranjenog Isusovog stada. Oni koji sada žrtvom sklope savez s Bogom, uskoro će se naći u domu da sudjeluju u bogatoj nagradi i zauvijek zaposjednu novo kraljevstvo.
Živimo potpuno za Gospodina i pokažimo urednim životom i pobožnim razgovorima da smo bili s Isusom i da ostajemo Njegovi krotki i ponizni sljedbenici. Moramo raditi dok traje dan jer kad dođe mračna noć nevolja i tjeskobe, bit će prekasno da radimo za Boga. Isus je u svojem svetom hramu i danas je spreman prihvatiti naše žrtve, naše molitve i priznanje naših pogrešaka i grijeha; On će oprostiti Izraelu sve prijestupe da bi ih mogao izbrisati prije nego što napusti Svetište. Kad Isus napusti Svetište, oni koji se zateknu sveti i pravedni i dalje će ostati sveti i pravedni jer će njihovi grijesi biti izbrisani, a oni zapečaćeni pečatom živoga Boga. Međutim, nepravedni i nečisti i dalje će ostati nepravedni i nečisti jer u Svetištu za njih neće biti Svećenika koji bi njihove žrtve, njihova priznanja i njihove molitve donosio pred Očevo prijestolje. Stoga ono što trebamo učiniti za spasenje duša od oluje gnjeva koji dolazi moramo učiniti prije nego što Isus napusti Svetinju nad svetinjama u nebeskom Svetištu. (Rani spisi, str. 58,59)