“Gledao sam sotonu gdje pade kao munja s neba!” (Luka 10,18)
Sa željom da prikažu svoju veliku razboritost, rabini su upozoravali narod da ne prihvaća novi nauk koji uči ovaj novi učitelj, jer da su Njegova tumačenja i postupci u suprotnosti s učenjima otaca. Narod je imao povjerenja u ono što su svećenici i farizeji učili, umjesto da teži sam razumjeti Božju riječ. Poštovali su svećenike i poglavare, umjesto da poštuju Boga, i odbacivali istinu da bi mogli održati svoje predaje. Mnogi su bili oduševljeni i gotovo uvjereni, ali nisu djelovali po svojem osvjedočenju i nisu se ubrajali u Kristove pristaše. Sotona je napadao svojim kušnjama sve dok svjetlost nije izgledala kao tama. Na taj su način mnogi odbacili istinu koja bi ih spasila.
Vjerni svjedok kaže: “Evo stojim na vratima i kucam.” (Otkrivenje 3,19) Svaka opomena, ukor i usrdna molba u Božjoj riječi, ili preko Njegovih vjesnika, predstavljaju kucanje na vrata srca. To je Isusov glas, a On traži da uđe. Sa svakim kucanjem na koje se ne odgovara, sklonost da se otvori postaje slabija. Ako se danas zanemari djelovanje Duha Svetoga, ono sutra neće biti tako snažno. Srce postaje manje prijemčivo i zapada u pogubnu nesvjesnost o kratkoći života i neprolaznoj vječnosti iza toga. Naša osuda na Sudu neće proizići iz činjenice da smo bili u zabludi, već iz činjenice da smo zanemarili prilike što ih je Nebo slalo da naučimo što je istina.
Kao i apostoli, sedamdesetorica su primila nadnaravne darove kao obilježje svoje službe. Kad je njihov rad bio okončan, vratili su se radosno govoreći: “Gospodine, čak nam se i zli duhovi pokoravaju u tvoje ime.” Isus je odgovorio: “Gledao sam sotonu gdje pade kao munja s neba!” Isusovom duhu prikazani su prizori iz prošlosti i budućnosti. Vidio je prvo Lucifera kako je bio zbačen s Neba. Promatrao je unaprijed prizore svojih samrtnih muka, kad će pred svim svjetovima biti otkriven karakter varalice. …
Preko križa na Golgoti, s njegovim samrtnim mukama i sramotom, Isus je unaprijed vidio veliki posljednji dan u koji će knez sila tame doživjeti svoje uništenje na Zemlji, tako dugo upropaštavanoj njegovom pobunom. Isus je gledao zauvijek svršeno djelo zla i Božji mir koji ispunjava Nebo i Zemlju. (Isusov život, str. 402,403)