„Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kćeri njezine …“ (Ezekiel 16,49)
Bog je ljudima dao rad kao blagoslov, da zaokupi njihov um, da ojača njihovo tijelo, da razvije njihove sposobnosti. Adam i Eva radili su u Edenskom vrtu i nalazili su u umnoj i tjelesnoj aktivnosti najviše zadovoljstvo svojeg tjelesnog postojanja. Kada su bili izgnani iz svojeg prekrasnog doma zbog neposlušnosti i primorani da se bore s tvrdoglavom zemljom ne bi li privrijedili svoj svagdašnji kruh, rad je donosio olakšanje njihovoj žalosnoj duši, bio je zaštita protiv kušnji.
Razuman rad nenadoknadiv je za sreću i blagostanje našeg roda. On slabe čini jakima, plašljive hrabrima, siromašne bogatima i očajne sretnima. Naše raznovrsne dužnosti povezane su s našim raznovrsnim sposobnostima i Bog očekuje odgovarajući dobitak od talenata koje je dao svojim slugama. Ne određuje veličina talenata koje imamo veličinu nagrade, već način na koji se njima služimo – stupanj vjernosti s kojim su te životne dužnosti obavljene, bez obzira na to jesu li velike ili male.
Lijenost je jedno od najvećih prokletstava koje nas može zadesiti, jer porok i zločin dolaze u njegovoj pratnji. Sotona leži u zasjedi ne bi li iznenadio i uništio neoprezne, one čija mu dokolica pruža priliku da se prišulja pod nekom primamljivom maskom. On nikada nije tako uspješan kao kada prilazi muškarcima i ženama u trenucima njihovog opuštanja. …
Bogati često smatraju da imaju pravo na prvenstvo među svojim bližnjima, da uživaju božansku naklonost. Mnogi smatraju da su iznad poštenog rada i gledaju s prijezirom na svoje siromašnije susjede. Djeca bogatih uče da se moraju odijevati pomodno, izbjegavati svaki koristan rad i izbjegavati društvo pripadnika radničkog sloja ako žele postati dame i gospoda. …
Takve misli su potpuno suprotne namjeri koju je Bog imao prilikom stvaranja ljudskog roda. …
Božji Sin je cijenio rad. Iako je bio Veličanstvo Neba, izabrao je svoj zemaljski dom među siromašnima i poniženima, radio je za svoj kruh svagdašnji u skromnoj drvodjeljskoj radionici svoga poočima Josipa. … Put kršćanskog radnika može biti težak i naporan, ali je častan jer ga vodi stopama Otkupitelja, a siguran je samo onaj koji ide tim posvećenim putem. (Signs of the Times, 4. svibnja 1882.)