“Oni su ga pobijedili Janjetovom krvi i riječju svoga svjedočanstva, jer su prezreli svoj život sve do smrti.” (Otkrivenje 12,11)
“Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu petu vrebati.” (Postanak 3,15) Božanska presuda proglašena nad Sotonom nakon čovjekova pada bila je i proročanstvo što obuhvaća sve vjekove do svršetka vremena i navješćuje veliki sukob u kome će sudjelovati sve ljudske rase koje budu živjele na Zemlji.
Bog objavljuje: “Neprijateljstvo ja zamećem.” Ovo se neprijateljstvo ne javlja prirodno. Kad je čovjek prekršio božanski Zakon, njegova je narav postala zla pa je bio u skladu, a ne u sukobu sa Sotonom. Nema prirodnog neprijateljstva između grešnog čovjeka i začetnika grijeha. Obojica su otpadom postali zli. Otpadnik nikada ne miruje, osim kad navodeći druge da slijede njegov primjer uspije steći simpatiju i podršku. To je razlog što se pali anđeli i zli ljudi udružuju u zajednicu koja ne preza ni pred čime. Da se Bog nije posebno umiješao, Sotona i ljudi sklopili bi savez protiv Neba i umjesto da gaji neprijateljstvo prema Sotoni, cijela bi se ljudska obitelj ujedinila u protivljenju Bogu.
Sotona je kušanjem naveo čovjeka na grijeh, kao što je anđele naveo na pobunu, kako bi osigurao suradnju u ratu protiv Neba. Kad se radilo o mržnji prema Kristu, nije bilo nesloge između njega i palih anđela; dok su u svim pitanjima bili nesložni, u suprotstavljanju autoritetu Vladara svemira bili su jedinstveno složni. Ali kad je čuo objavu da će postojati neprijateljstvo između njega i žene, između njegova i njezina potomstva, Sotona je znao da će njegovi pokušaji izopačenja ljudske naravi biti ometani, da će na neki način čovjek biti osposobljen oduprijeti se njegovoj moći.
Sotonino neprijateljstvo prema ljudskom rodu rasplamsalo se zato što su ljudi preko Krista postali predmetom Božje ljubavi i milosti. On nastoji spriječiti božanski plan za otkupljenje čovjeka i osramotiti Boga unakazivanjem i izopačivanjem Njegove rukotvorine. On će prouzročiti žalost na Nebu, a Zemlju ispuniti jadom i pustošenjem, a onda sve to zlo prikazivati kao posljedicu što je Bog stvorio čovjeka. (Veliki sukob, str. 399,400)