“Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim!” (Matej 28,19)
Događaji iz Kristova života, Njegova smrt i uskrsnuće, proročanstva koja ukazuju na ova zbivanja, tajne plana spasenja, Isusova moć da oprašta grijehe — svemu su tome bili svjedoci i to su trebali objaviti svijetu. Trebali su navijestiti Evanđelje mira i spasenja pokajanjem i Spasiteljevom snagom.
Prije nego što je uzašao na Nebo, Krist je svojim učenicima dao nalog. Rekao im je da trebaju biti izvršitelji Njegove oporuke kojom je svijetu ostavio blaga vječnog života. Vi ste bili svjedoci mojeg požrtvovnog života za dobro svijeta, rekao im je. Vidjeli ste kako sam radio za Izraela. Premda moj narod nije htio doći k meni da imaju život, premda su svećenici i starješine učinili sa mnom što su htjeli, oni još uvijek trebaju dobiti priliku da prihvate Božjeg Sina. Vidjeli ste da primam sve koji dolaze k meni priznajući svoje grijehe. Onoga koji dolazi k meni, neću izbaciti. Vama, svojim učenicima, povjeravam ovu vijest milosti. Trebate je objaviti Židovima i poganima podjednako — prvo Izraelu, a onda svim narodima, jezicima i pucima. Sve koji vjeruju treba okupiti u jednu Crkvu.
Evanđeoski nalog velika je misionarska povelja Kristovog kraljevstva. Učenici su trebali marljivo raditi za duše upućujući svima poziv milosti. Oni nisu smjeli čekati da narod dođe k njima; svojom viješću trebali su ići k ljudima.
Učenici su svoj posao trebali obavljati u Kristovo ime. Svaka njihova riječ i postupak trebali su usmjeriti pozornost na Njegovo ime, ime sa životodavnom snagom kojom se grešnici mogu spasiti. Njihova vjera trebala je biti usredotočena na Njega, izvor milosrđa i snage. U Njegovo su ime trebali iznositi svoje molbe Ocu da dobiju odgovor. Trebali su krštavati u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Kristovo je ime trebalo biti njihova lozinka, njihov znak raspoznavanja i izvor njihovog uspjeha. U Njegovom kraljevstvu ne priznaje se ništa što ne nosi Njegovo ime i oznaku. (Djela apostolska, str. 18,19)