„Onda uzmite kitu izopa, zamočite je u krv što je u zdjeli i poškropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika.“ (Izlazak 12,22)
Upute koje je Mojsije dao o pashalnoj svečanosti pune su značenja i imaju svoju primjenu među roditeljima i djecom našega vremena. …
Otac treba posvetiti Bogu svakog stanovnika svoga doma i obaviti djelo koje je prikazano pashalnom svečanošću. Opasno je ovu svečanu dužnost prepustiti u ruke drugih. Ovu opasnost dobro ilustrira događaj u jednoj židovskoj obitelji u vrijeme Pashe. …
Postoji legenda prema kojoj je najstarija kći bila bolesna, ali je bila upoznata s činjenicom da svaka obitelj treba izabrati janje i njegovom krvlju poškropiti nadvratnik i oba dovratnika na svojim vratima tako da Gospodin vidi znak krvi i da ne dopusti anđelu zatorniku da uđe i ubije prvenca. S velikom je zabrinutošću gledala kako se približava večer kada je trebao proći anđeo zatornik. Postala je vrlo nemirna. Pozvala je svojega oca i upitala ga: „Jesi li vrata obilježio krvlju?“ On je odgovorio: „Jesam. Zapravo, uredio sam da se to učini. Nemoj se zabrinjavati, anđeo zatornik neće ući u naš dom!“
Ta noć je došla, a kći stalno je pozivala oca i pitala: „Jesi li siguran da su vrata obilježena krvlju?“ Stalno iznova otac ju je uvjeravao da se ne treba bojati, da njegovi vjerni sluge neće zanemariti njegovu naredbu. Kada se ponoć približila, čuo se njezin glas kako preklinje: „Oče, nisam sigurna! Uzmi me na svoje ruke i daj mi da sama vidim znak na vratima. Tek tada ću se smiriti!“
Otac se pokorio želji svoje kćeri, uzeo je na ruke i odnio do vrata, ali nije bilo nikakvog znaka krvi ni na nadvratniku ni na dovratnicima. Užasnut, zadrhtao je kada je shvatio da je i njegova kuća mogla postati kuća žalosti. Vlastitom je rukom uzeo snopić izopa i poškropio vrata krvlju. Onda je pokazao bolesnom djetetu da je znak na svome mjestu.